Jedna od onih tuznih...
... Jesi li uplasena Uplašena istine Zašto se bojiš reći mi u oči sve to što napisala jesi Ali bar sada oluja me može otpuhati daleko negdje I uplašen sam svijetom prostorom koji sada vidim I možda sam slab ali što to ima veze sada I sve razgovore ove sam sa sobom vodim glasovi u meni sudaraju se ljutnja ljubav svaka na svoju stranu vuče Rastrgat će me Svaka se natječe svaka me ubija Rastrgat će me moje srce I ti želis samo prijateljstvo kratkotrajne susrete bez interakcije ne ja to ne mogu volim te Navodna ljubav kako ti kažeš tako lomljiva tako fragilna Svi naši snovi Svi moji snovi razbijeni o zid realnosti raspršeni u ničemu I suze niz obraz klize i nestaju ali nitko više neće mi ih obrisati sa lica Strah tvoj probudio se i bacila si me odbacila Je li moguće da sve sto si pričala da sve što si pisala bile su bajke samo riječi bez osjećaja Ja u to ne mogu vjerovati ne smijem Jer razrušeni dvorci na nebu past ce I ti želis samo kratkotrajne susrete bez interakcije ne ja to ne mogu vjerovatno nikada ni neću moći volim te I u noć pričam sam sa sobom nestajem i gubim se u noći ali koga više briga za to... |