PANIČNI NAPAD
Panični napad jest iznenadan i intenzivan osjećaj straha i snažne tjeskobe, koji ne traje duže od par minuta. Možemo ga podjeliti u 3 tipa:
1. Spontani panični napad – dolazi bez ikakvog upozorenja, kao ''grom iz vedra neba'', bez obzira na mjesto ili situaciju gdje se nalazite. U pitanju su kratki napadi, koji ne trebaju poseban povod izvana (znači, ne morate ući u lift ili se naći u gužvi, odnosno naći se na mjestu ili u situaciji koja izaziva napad) da bi počeli. Oni se znaju često događati tijekom sna, probude vas i mislite da doživljavate srčani udar ili nešto slično. Kako se iznenadna senzacija pojavi u glavi (što je često kod anksioznosti – anksioznost za razliku od fobija je jedno trajno stanje straha koje nije usmjereno na konkretnu stvar, mjesto, situaciju, događaj) osoba odmah reagira paničnim napadom. Um takve osobe je već isprogramiran da reagira na takav način i tako se osoba sve više vrti u svom krugu, koji postaje sve manji i manji, naporniji i naporniji. Što je više takvih senzacija više je paničnih napada, što je više paničnih napada više je takvih senzacija. Stupnjevi anksioznosti rastu i padaju tijekom dana, ali anksioznosti je STALNO prisutna u umu osobe oboljele od nje. Podnošenje ovih neprekidnih unutarnjih nemira vrlo je naporno i za duh i za tijelo. Osoba se nikada ne odmara (čak ni tijekom sna) i organizam se iscrpljuje i preopterećuje, pa se često znaju javiti i ozbiljni zdravstveni problemi. Što više osoba troši snagu na obranu od vlastite tjeskobe, sve manje ima snage koja bi joj pomogla da se prilagodi promjenama. Takvim osobama se često čini da su postale alergične na život. Podnošenje kronične anksioznosti jednako je bolno kao i ono koje se odnosi na tjelesnu invalidnost. No, iako je riječ o naoko bezrazložnom i nemotiviranom strahu, ipak uvijek postoji razlog za strah, koji je skriven duboko... On je uglavnom probuđen kroz jedan ili više stvarnih događaja koji su pokrenuli lanac negativnih misli, koje su na kraju stvorile stanje trajne anksioznosti.
2. Specifični panični napad – se događa kada se osoba nađe u specifičnoj situaciji ili na specifičnom mjestu koje izaziva paniku. Takvi napadi su uglavnom reakcija na agorafobiju ili post traumatski stresni sindrom, gdje npr. posjet mjestu silovanja može uzrokovati napad.
3. Situacijski panični napad – baš poput specifičnog paničnog napada, se događa u određenim situacijama, ali za razliku od specifičnog paničnog napada, te situacije NISU uzrok napada. Npr., osoba povremeno doživi panični napad vozeći se busom, ali nema strah od autobusa.
Razvoj paničnog napada:
1. okolnost (unutarnja ili vanjska) koja uzrokuje strah --->
2. pojačavanje senzacija, osjećaja (poput ubrzavanja pulsa, znojenja, vrtoglavice, zadržavanje daha i ''kratko'' disanje) --->
3. povlačenje unutra i fokusiranje na senzacije, osjećaje gore nabrojane, i pridavanje im pažnje (koju ne zaslužuju!!!) --->
4. katastrofalna interpretacija doživljaja, ''govorenje'' samom sebi da ste u opasnosti, da ćete umrijeti ili doživjeti infarkt --->
5. PANIKA, upomoć!!! Bježi, bježi, bježi..., ali kuda? Upomoć! Gubljenje kontrole i zdravog razuma.
Simptomi paničnog napada:
• Ubrzani rad srca,
• Znojenje,
• Podrhtavanje,
• Gušenje (ili barem osjećaj gušenja), ponekad i astmatični npad,
• Zadržavanje daha i ''kratko'' disanje,
• Bol u prsima,
• Povraćanje ili barem mučnina na povraćanje,
• Vrtoglavica, često sa niskim tlakom,
• Osjećaj kao da ''izađete iz tijela'',
• Osjećaj kao da je sve nestvarno,
• Osjećaj ''odvojenosti od sebe'',
• Strah od gubitka kontrole,
• Osjećaj kao da ćete poludjeti,
• Osjećaj omamljenosti,
• Osjećaj ukočenosti,
• Nesvjestica,
• Menstruacija (u nekim slučajevima žene/djevojke dobiju menstruaciju od straha koja se ponekad i po mjesec dana ne može zaustaviti)
• I drugi simptomi.
Ne morate imati sve nabrojane simptome. Svako reagira na svoj način. Ovo su najčešći simptomi u gotovo 99% slučajeva.
U nekim slučajevima, tjeskobni osjećaji mogu se javiti čak i kada predmet straha nije pred vama, već samo očekujete susret s onim čega se bojite. Primjerice, osoba koja se boji pasa oklijevat će s izlaskom u šetnju, jer bi mogla putem naići na nekog psa. Takva osoba može osjetiti paniku i njene popratne simptome, poput znojenja, brzog rada srca, želju za izbjegavanjem, poteškoće s disanjem i izraženu tjeskobu samo od pomisli na psa.
Eto, toliko od mene za danas. Čitamo se i dalje....
Eh, da, spomenula sam jučer u komentaru, ali sada ponavljam za one koji ne čitaju komentare. Pomalo proučavam astrologiju (indijsku) i pokušavam otkriti što je zajedničko svima koji imaju poremećaj straha i panike. Već imam određene ideje, ali treba mi još podataka. Tako da molim sve dobrovoljce Paničare da mi na e-mail carobnica@email.t-com.hr pošalju svoje podatke o rođenju (mjesto, datum i TOČNO vrijeme – ovo zadnje je vrlo bitno!). Ne morate napisati ime. Unapried vam zahvaljujem i nadam se da ću u bliskoj budućnosti rezultate svojeg proučavanja moći podjeliti i sa vama.
Ako nekog nešto muči, a neugodno mu je govoriti o tome preko bloga, slobodno s povjerenjem mi pošaljite mail...
