27.02.2006., ponedjeljak

moja obrada jedne izlizane teme gdje su nestale prave žene? danas, kad odem van, samo što mi ne dođe da se zbljujem tamo pred svim ljudima, kad vidim one ostatke od nekad normalnih djevojaka. to su danas sise, guzice s nimalo mozga. mene je onda sram što sam žensko. kad ih pogledaš izvana, ostaneš paf! super tijelo, lijepa kosa, jebeno obučena, savršeno nalakirani nokti, hrpa ljudi oko nje... jebote, misliš da si došao na neku manekensku reviju. sve dok ona ne progovori! onda vidiš da si zapravo na planetu majmuna. najveća želja joj je da upozna dobrog frajera s dobrim novčanikom kojeg će čekat svaki dan kod kuće kao prava dobra ženica. nema nikakvih ambicija niti ciljeva, jednostavno-šuplje! kad vidi nekog s muškim spolovilom, automatski namješta dijelove koji bi se trebali vidjet tako da može počet svoje zavodničko šepurenje. zamahuje kosom, maže usta, gleda se u ogledalce... tako da bi sama sebi dokazala kako je to sve šta će joj ikad trebat u životu. o moj Bože... to je tako ponižavajuće. ja fakat ne kužim kako one ne vide tu gadnu stranu sebe.... što je zapravo žalosno. normalno, neki frajeri obožavaju takve male barbike jer ih mogu navlačit i razvlačit kako god se sjete... eh i to onda postane strašno... pa kad ih lik prevari s nekom drugom takvom, lupaju glavom u zid i padaju u komu. i onda se, kao njemu u inat, počinju još više razmahivat... to je zapravo začarani krug. najgore je kad takvoj curi nešto kažeš, daš joj neku kritiku jer ti je žao vidjet je takvu, ona se odmah ogradi nekim rozim zidom i počne ti govorit kako si ljubomorna na nju.. i šta da čovjek ona kaže na to? nemojte sad krivo shvatit, kao -gle ti ovu štrumfetu. sigurno joj je neka takva otela dečka pa ih pljuje. jednostavno pokušavam im otvorit oči, jer na kraju, one budu u kurcu. prije ili kasnije. cure, dignite se iznad toga! kada uđete u sobu, neka se okreću za vama.. zato što dobro izgledate i zato što to znate, bez glupe potrebe za dokazivanjem. neka vaše najveće oružje bude šarm, a ne dekolte. mozak+izgled= to je sexy eto, dala si ja oduška! a vi sad komentirajte kako vam drago. pozdrav

- 10:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.02.2006., četvrtak

u nekoj drugoj priči peglam si hlače za školu. i odjedanput, počnem pjevat neku pjesmu koju nisam čula stoljećima... i taman kad sam završila svoju solo-točku, krenem ja upalit radio... i tek što sam stisnula -on- .... nemogu vjerovat... čujem melodiju te pjesme što sam pjevala... jebeno.. pojavio mi se samo smješak na licu i odlučila sam raspalit koliko god su mi zvučnici dozvoljavali. ... dan ne može početi bolje. čudno je to kako nekad samo pomislim na nešto i to nešto se pojavi negdje u mojoj blizini. bilo glasom, slikom ili u nekakvoj apstrakciji... i to mi se događa svako malo. nekad stvarno mislim da ja nisam baš prosječna što se takvih stvari tiče... inače sam dosta vezana za neke detalje iz prošlosti... i kad god naiđem na nešto slično njima, oni me na neki način vrate tamo... na to mjesto... to se obično dogodi kad sam sama... i to najčešće kad se pješice vraćam doma po mraku. onda kao da mislima odlutam na neki drugi planet. ne primjećujem ništa oko sebe, a opet, osvrćem se i na najmanji šum. hodam i gledam u nebo. kako savršeno. tu i tamo puhne hladan vjetar i počne njihati lišće na granama. moja kosa zaleprša i padne mi na lice. ne vidim ništa.. i premda kraj mene prolazi kolona automobila, ne čujem ni zvuk. kroz glavu mi prolaze neka lica.. nekih ljudi.. dižem pogled prema cesti... i vidim kako kraj mene prolazi auto.. okrećem se.. i vidim poznato lice! jedno od onih iz moje glave.. ne mogu vjerovati! ... stvarno... dolazim doma... vraćam se u kućnu atmosferu... ali u glavi mi je još uvijek ostalo jedno pitanje.. slučajnost ili ne? postoji li slučajnost uopće? ne znam baš.. mislim da je negdje zapisano kako i u kojem će se trenutku što dogoditi i da baš tako mora biti. al to ne znači sad da ja mogu sjest, prekrižit ruke i čekati da dođe trenutak za nešto... trebam živjeti kao da sama pišem svoju sudbinu, a sad... da li ja vjerujem u zvijezde ili ne... to je druga priča.

- 21:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.02.2006., petak

kravlje ludilo ovom mom nije ni do cipele! danas ću štrumfat o jednoj pojavi koja se zove- brada. dakle, brade su jedne jako korisne male hrpe dlaka. brada može biti: stara jedan dan, dva ili tri dana (ono kad taman malo izraste da kad prođeš rukom osjetiš malene iglice kako ti bockaju kožu), može biti stara nekoliko tjedana ili mjeseci (to je već ona amišovska), i naravno, brada koja je poznata svima kao : 'gle, djed mraz!' uglavnom, ne znam za druge, ali meni je brada stara 2-3 dana jedna od najseksipilnijih stvarčica koje štrumf može imat! to je za mene nekakav simbol muževnosti, snage. ovaj da... i da zaključimo: brade su najjebenija stvar koju je Allah podario svijetu, odmah poslije vodke, mora i gumenih bombona. živjele brade! :D da... u pravu ste. ja sam skrenula s puta zdravog razuma. a ko i ne bi u ovom ludom svijetu? ajde, sad iskreno? misli li tko od vas ljudova ovdje da je normalan? samo nego netko kaže da je. uh, kako ću ga... (btw, ja sam inače veliki mirotvorac i trudim se da oko sebe uvijek širim pozitivne vibracije, naravno ako u blizini nije gargamel ili ona njegova odvratna mačurda) ... :) pozdravlja vas, malo šenula doduše, ali zato uvijek čila i vesela - štrumfeta!

- 23:26 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.02.2006., nedjelja

djelom stvarnost... djelom opsjena za tvoje hladno srce pržio se led... za samo jedan osmjeh dug je bio red... tisuću zvijezda, tisuću priča.. tebi nije bilo dovljno za tvoje gladno srce premalo je sve za samo jedan osmjeh tražiš previše... tisuću zvijezda, tisuću čuda.. tebi nije bilo dovoljno. osjećate li se vi drugačiji? ali ne u odnosu na bilo što! u odnosu na vaše bliske osobe. na vaše prijatelje, ljubavi... kao da ste u nekom totalno drugom svemiru. ah... to je već prešlo u naviku. taj osjećaj.. zato se ja više ni ne obazirem na to. uopće. pokušavam biti dobra s njima.. normalna, ista kao i uvijek. i kad god me netko nešto pita, ja uvijek kažem istinu. ako je to jedna od onih ''okrutnih'' istina, pokušavam tu osobu ne povrijediti. ... a onda. kad prvom prilikom meni treba istina. ili laž, svejedno je.. onda uvijek dobijem neki polu jebeni odgovor koji sama sebi ne mogu objasniti.. zašto se onda, iako znam ishod svega i dalje trudim? tm... trudim. možda to nije prava riječ. joj... ne znam više ni ja sama šta sam htjela reć! .. imam osjećaj da šta god napravim, nitko me neće uzet za ozbiljno. to šta sam optimist ne znači da ću crknut sa smješkom na licu! .. nekad je tako jebeno teško biti dobar.. ak me kužite. ne znam.. mislim da bi stvarno bilo lijepo jednom dobiti djelić te iskrenosti natrag.. makar samo jedan maali, maali dio

- 22:33 - Komentari (38) - Isprintaj - #

05.02.2006., nedjelja

vrapci, vrapci i komarci... šalom! ne znam kako je kod vas, al ja sam ovih dana baš čudno raspoložena. hodam po kući sa škarama i režem stvari (papir uglavnom)... sad, možda to zvuči ovako, malo nastrano jel, al mogu vam reć da jako opusti čovjeka! probajte, toplo vam preporučujem. (za posljedice ne odgovaram) :) eh, da. idem ja sad malo po blogovima i čitam, svi nešto pišu o tim izviđačima. šta je to sad neka nova furka? ono, prije je bilo in imat one tamagočije, danas- ajmo svi u izviđače! ... ozbiljno sad. kad malo bolje razmislim, nije to uopće loše. grupica ljudi dogovori datum, svako ponese ono najbitnije (piće dolazi na prvo mjesto, naravno), odu u neku šumu i udri brigu na veselje! ludnica! mogla bi se ja raspitat o tome... crni, a tko si ti? ovu subotu nisam išla van, štrajkala sam. nekad i ja posustanem (vjerovali ili ne) ;) al je zato iduća subota moja i samo moja. još mi i majka slavi rođendan, znači cijeli ženski dio obitelji će bit mamuran u nedjelju! e, pa tako i treba... ništa ljudi, uživajte i ako vam se ikako pruži prilika, upišite se na izviđače! pozdrav iz štrumfetine šupe! =)

- 22:51 - Komentari (47) - Isprintaj - #