Marketing
u nekoj drugoj priči
peglam si hlače za školu. i odjedanput, počnem pjevat neku pjesmu koju nisam čula stoljećima... i taman kad sam završila svoju solo-točku, krenem ja upalit radio... i tek što sam stisnula -on- .... nemogu vjerovat... čujem melodiju te pjesme što sam pjevala... jebeno.. pojavio mi se samo smješak na licu i odlučila sam raspalit koliko god su mi zvučnici dozvoljavali. ... dan ne može početi bolje.
čudno je to kako nekad samo pomislim na nešto i to nešto se pojavi negdje u mojoj blizini. bilo glasom, slikom ili u nekakvoj apstrakciji... i to mi se događa svako malo. nekad stvarno mislim da ja nisam baš prosječna što se takvih stvari tiče...
inače sam dosta vezana za neke detalje iz prošlosti... i kad god naiđem na nešto slično njima, oni me na neki način vrate tamo... na to mjesto...
to se obično dogodi kad sam sama... i to najčešće kad se pješice vraćam doma po mraku. onda kao da mislima odlutam na neki drugi planet. ne primjećujem ništa oko sebe, a opet, osvrćem se i na najmanji šum. hodam i gledam u nebo. kako savršeno. tu i tamo puhne hladan vjetar i počne njihati lišće na granama. moja kosa zaleprša i padne mi na lice. ne vidim ništa.. i premda kraj mene prolazi kolona automobila, ne čujem ni zvuk. kroz glavu mi prolaze neka lica.. nekih ljudi.. dižem pogled prema cesti... i vidim kako kraj mene prolazi auto.. okrećem se.. i vidim poznato lice! jedno od onih iz moje glave.. ne mogu vjerovati! ... stvarno...
dolazim doma... vraćam se u kućnu atmosferu... ali u glavi mi je još uvijek ostalo jedno pitanje.. slučajnost ili ne?
postoji li slučajnost uopće? ne znam baš.. mislim da je negdje zapisano kako i u kojem će se trenutku što dogoditi i da baš tako mora biti. al to ne znači sad da ja mogu sjest, prekrižit ruke i čekati da dođe trenutak za nešto... trebam živjeti kao da sama pišem svoju sudbinu, a sad... da li ja vjerujem u zvijezde ili ne... to je druga priča.
Post je objavljen 23.02.2006. u 21:38 sati.