utorak, 19.09.2006.

Back in Black!

Evo me natrag, nakon dugog razdoblja kiša, ponovo je svanulo sunce, ja sam tu i nitko me opet ne može zaustavit.. Prolazim školskim hodnicima, ljudi začuđeno gledaju, nitko ne zna što se zbiva... A ja držim glavu visoko i hodam kao da ne primjećujem upitnike u njihovim očima... Osjećam kao da ih mogu sve zgaziti, kao da mi nisu ni do koljena, kao da nisu dostojni ni zavezati špigete na mojim čizmama... Crna izvana, blistam iznutra... U meni nema tame, u meni više nema mraka kojeg se bojim... Opet svijetli nešto, i to ne tek kao mali plamičak već kao oganj... Gori, plamti, bukti! Ništa mi ne može ovaj dan pokvarit... Music, fun & drinks... To je moj moto kojeg se držim... Jer šta je život? Tek prolazna sjena koju moramo šta bolje iskoristit, za ničim ne žalit, ić dalje i kad najviše boli…

A onda tako poznat scenarij… Vidim neodobravajuće poglede ljudi koje smatram prijateljima… I odjednom se sramim onog što mi je predstavljalo radost do pred koji tren…
Vatra i dalje plamti, al sada boli, peče… Urezuje žig na moje srce vrućim teškim metalom… Padam sa oblaka lomeći svih 206 kostiju u svom tijelu, osjećam se ko plastični Renault Clio u sudaru s kamionom... Smrskano... Sve je u mom tijelu smrskano... U mojoj glavi, u mom srcu... Čak i moj duh se lomi pod samo jednim njegovim pogledom... Ulazim u učionicu pognute glave, sa suzom koja je ipak uspila pobić iz oka...

Nikad više... Ja sam ono što jesam, oblačim se kako se osjećam i ponašam se kako se osjećam... Slušam muziku koju volim, odlazim na mjesta koja volim... Ako se netko ne može pomirit sa tin, njihov problem... Bio to ti, on, moja sestra, majka ili otac...
Moj život, moja sloboda, moral krojen po mojim načelima... Znam šta je dobro i šta je loše... I znam da je najgore ne bit ono šta jesi zbog okova koje drugi nameću pokušavajući sve staviti u okvire “normalnog” i očekujući da budeš draga cura sa rozim make-upom, uredno počešljanom kosom u rep, rusakom preko oba ramena, u plesnim cipelicama i haljnici, sve samim peticama u dnevniku, mnoštvom izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti, prvim mjestima sa državnih natjecanja...

A-a... Ja neću postat Borg, neću se nikad pokorit i bit asimilirana, moj otpor nije uzaludan!
Nisam tek još jedna ovca koja čeka u redu da bude ostrižena!
Nisam loptica skočica ili jo-jo koji skače po naredbi drugih!
Ne sviram po tuđim notama ili plešem po tuđim uputama!
Nisam pas koji je sretan kad mu bace kost!

Your Theme Song is Back in Black by AC/DC

"Back in black, I hit the sack,
I've been too long, I'm glad to be back"

Things sometimes get really crazy for you, and sometimes you have to get away from all the chaos.
But each time you stage your comeback, it's even better than the last!


17:47 | Komentari (15) | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.