četvrtak, 13.07.2006.

Meni niko ukrest ne more ovu moju škatulu za sne...

Znam da sam rekla da ne želim o nogometu… I koliko vam se god činilo tako, ovo nije priča o nogometu:

Sinoć sam gledala seriju Dream team... Da, znam da je serija navečer iza 2… Anyway, taj jedan tim Harchester United (jel ovam ovo možda baca na jedan drugi team?!) je igra protiv Leedsa… To me odma pribacilo u 2000. godinu… Ne čini se tako daleko, jel da?! A gomilu je prošlo.. više od pola desetljeća... I taj Leeds me nekako podsjetija na to... Vidite, te 2000. ja sam obožavala Leeds… Za njega su tad igrali Rio Ferdinand, Ian Heart, Harry Kewell, Mark Viduka, Owen Hargreaves, Lee Bowyer… To je bila ludilo ekipa! Iako mali klub, sa tada ne baš poznatim imenima, došli su do četvrtfinala Lige prvaka te godine… I izgubili… Al nije to bit.. Došli su do tamo i iznenadili pola Europe... To je bilo one godine kad su u finalu igrali Valencia i Bayern Munchen i Bayern je dobija na penale...Godinu nakon toga Leeds je upa u neke probleme... I nesta iz prve lige... Prodali su prvo Ferdinanda, a onda i ostatak...
Tih godina (možda godinu-dvi ranije) u Hajduku su igrali moji najdraži igrači... Zadnja generacija kojoj su pivali hvalospjeve... Momci ka šta su Josip Skoko, Ivan Leko, Ante Miše, Dean Računica, Josip Bulat, Mate Baturina, Mate Bilić... I moj vječno najdraži Zvonimir Deranja... Momak čiji su škarice bile legendarne, a o kontrama se danima pričalo... A onda je nesta... Ozljede i još gore stvari... I sad je na posudbi u Uljanika iz Pule... A obećava je toliko...
Sićan se kako mi je onda nogomet bija sve... Kako se svake subote i nedilje navečer sidilo doma isprid ekrana... A onda u ponediljak u 20:15 gledaj Peticu... Sićan se i Trećeg programa... Sport po cili dan...
Sićan se svog cilog djetinjstva... Vrimena još i prije toga... Svih onih dana provedenih u igri.. Kad je cila ulica bila puna prijatelja, a naš smij je dopira daleko, daleko...
Danas ti isti ljudi idu na fakseve jer su svi bili stariji od mene... Moja sestra, na primjer... Danas se zaposlila... I ne samo priko lita... Pravi posa... I još jedan semestar pa će postat Dipl. Ing....
Plaši me to, stvarno me plaši... Kad se sitin vrimena kad san bila dite, skakala po ulici bosonoga, igrala se na kukala... I kad se pogledan sad... JA ODRASTAM...................................
Neeeeeeeee!!! JA to ne želin... Želin se vratit u lito ’98 kad smo iskakali iz kuće na ulicu svaki put kad bi naši zabili gol, kad se za nogomet živilo, kad su dani i noći prolazili u igri… Ili u ono vrime kad sam imala 5-6 godina i ništa materijalno na svitu nije imalo neku važnost… Kad je jedina briga bila oće li mama dat 2 kn za kuglu sladoleda...
Danas iti te glupe kugle koštaju 5 kuna! Živcira me, živcira me šta ništa u mom životu nije isto... Ama baš ništa... Pokušavan grčevito se uhvatit za nešto, da ostanem ona ista... Neiskvarena... Puna snova...
Ali nije mi ostalo ništa... Samo jedna mala kutija prepuna uspomena... Čiji me miris (sunca, mora i lavande) zapljusne svaki put kad je otvorim... I vadim iz nje polagano svoja sjećanje, svoje uspomene… Na neko ne tako davno doba kad je nebo bilo šareno, a livade pune cvića i dice…
I tiho u mojoj glavi se začuje vapaj da nikada ne nestanu ljubičasti oblaci iz mojih očiju… Da mi ih vrime nikada ne otme… Da mi ih nikada drugi ne unište... Da ja nikada ne zaboravim na njih...




Which Far out 60's-70's band are you?


Pink Floyd


You are PINK FLOYD! This means your deep yet misunderstood...and the hard core drugs don't help either.




EDIT:::

sutra konačno idem kupit mob, tako da će onaj broj dole livo u kutu konačno i funkcionirat... smijeh

22:26 | Komentari (25) | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.