ponedjeljak, 26.12.2005.
UNITED WE STAND!
Lega, ja te podržavam :)
Naslov posta govori sve. Jebeš mi sve, ovo me potaklo na onaj hippie moto:
"PEACE BROTHER!"
nedjelja, 25.12.2005.
BOŽIĆNE GADOSTI PT.2
Što se krije iza maske ljubaznog djedice?
On je u kurcu. Većinu love što mora podijeliti među retardiranom djecom potroši na božićne radosti.
zna se i zamjeriti nekim ljudima.
...i često najebe u svom pijanom neoprezu.
...to be continued.
AND MERRY FUCKING CHRISTHMAS!!!
petak, 23.12.2005.
BOŽIĆNE GADOSTI PT.1
I opet se bliži onaj dan kojeg ne volim. Proslava rođendana našeg patnika razapetog na križu. Zašto ne naprave za moj rođendan takve ubitačne fešte??
Kićenje neke osušene stabljike sa praznim limenkama piva. Uvaljivanje kolačića od trave glupoj rodbini koja se isforsirano smješka i onda bih vidjela kakvi su zapravo.
Sve se svodi na razmaženu djecu koja očekuju poklone od bradatog pedofila u crvenom. I lude mame koje se trude osvjetliti svoju kuću kao betlehem.
I glupe obiteljske filmove koje se ponavljaju iz godine u godinu.
Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!
I onda isfrustrirani ljudi bježe iz svojih jazbina. To je uglavnom dan prije glavne strahote.
RJEŠENJE: BIJEG, VINO, u nekoj birtiji.
Oko ponoći pogled na sat i žalosno otkrivenje da još nije ni ponoć.
Od još veće žalosti vađenje love iz svog i susjedovog džepa i veliki financijski unos u daljnje opijanje i uništavanje jetrenih stanica.
PONOĆ
Sad je već sve ok. Toliko su pijani da ne kuže zašto svi govore one čudne riječi "sretan ti božić" ali im se čini tako dobrim izrazom da se počinju ljubiti u obraz i izgovarati te riječi, ne sluteći da su usred onog groznog procesa kojeg su nastojali svim silama izbjeći u svom domu.
ALKOHOL JE NAJVEĆI PRIJATELJ U PRETVARANJU BRUTALNE REALNOSTI U LAKŠE PRIHVATLJIVU REALNOST U KOJEM TI POSTAJEŠ NAJVEĆI GLUMAC U ULOZI ONOGA KRETENA KOJEG SI SE GROZIO U SVOM TRIJEZNOM STANJU.
Postao si dio pozornice!
U DOMU: Mamurna glava, vika žene ili muža, tate ili mame: PIČKA TI MATERINA, OPET SI SE NAPIO/LA!!
Ali to su božićni blagdani.....užaaaaasssssss :)))
(nastavak slijedi u čast isusa)
srijeda, 14.12.2005.
IN MEMORIAM
Malo sam zakasnila sa ovim postom, a namjeravala sam ga objaviti 8. i na jučerašnji dan, tj. u dva dijela na godišnjicu smrti dvoje ljudi koji su mi ostali dio mojih vrijednih uspomena.
Problem je u tome što sam popušila neki dosadni adware pa mi browser popizdio otvarajući mi i po deset prozora odjednom, i to u slučaju kada sam namjeravala pisati. Nevermind, nadam se da sam se sada uspješno riješila tog proljeva.
Anyway, ovaj post posvećujem jednom od vrijednih i talentiranih, uvrnutih gitarista rock povijesti - Dimebag Darrel Abbotu.
Panteru sam počela slušati početkom srednje škole, ako se dobro sjećam. Tadašnja sjebana financijska situacija i zajebana vremena nisu nam dopuštali priuštiti velike medijske informacije o stilu kojeg smo njegovali. Nikakvo posredno sredstvo, osim dobrih starih traka od 4,5 kn ;) Komp i pržilica su nam bili novčana zagonetka, a tek netko od malo boljestojećih obitelji mogao je kupiti cd-player koji je u to vrijeme po cijeni bio u vrtoglavim cijenama.
Dakle...prvi album i stvar koja mi se svidjela od njih bila je ultra sjebana, s čudnim uvrnutim riffovima, zajebana za odsvirati - SLAUGHTERED sa albuma Far Beyond Driven. Moćan vokal, isprekidani riffovi. U to vrijeme sam znala jedino da se zovu Pantera i kako je to bilo novo za mene, pomislila sam, fuck čovječe, ovaj lik što pjeva je stvarno bolestan. Prejeben vokal.
Stari fanovi će se možda pobuniti i reći kako nema do Cowboys From Hell. Dobar album, ali Far Beyond mi je puno više bolesniji i textualno drugačiji, glazbeno žešće orijentiran.
Prirasli su mi srcu kad sam vidjela njihov home made video. U to vrijeme smo ja i još nekoliko klinaca, zatečeni u mjestu gdje jednostavno nismo pripadali i u kojem smo izgubili perspektivu, nesvjesno tražili nešto da nas izvuče iz kolotečine tog mentaliteta i sjebanih ljudi.
Upravo zbog toga Pantera je na mene imala velik utjecaj. Ponašali su se opušteno, bestidno, pokazajući da rade ono što vole i da uživaju u tome, da ih boli briga za mišljenje drugih ljudi, imali su tradiciju ispijanja velikih količina piva i drugih alkoholnih tekućina i mixeva + pušenja trave, a ipak su s prkosom dokazali ograničenom i konverzativnom dijelu mase da nisu neki alkosi i "narkomani" i da su jednostavno prikaz onih ljudi koji uživaju u zemaljskim radostima, a povrh toga talentirani su ljudi koji znaju baratati sa svojim instrumentima.
Ono što mi se najviše svidjelo bilo je to što su bili veliki zajebanti i složni kao braća. Naravno, Vinnie Paul i je brat sada već pokojnog Dimebaga, ali u njihovom bendu je vladala neka čarobna složnost i prijateljstvo kojeg nisam primjetila u većini drugih grupa. To je značilo da su voljeli ono što su radili ( stav koji mi je no.1 u razmišljanju i podržavam sve one koji briju na to, iako je danas to nepoželjno) i da im je glazba bila dio njihovog života.
Da ne pišem previše, to su neki od razloga zašto sam toliko vezana za taj bend. Dali su mi neku nadu, samo sa svojom pojavom, da postoje neki opušteni ljudi na ovom sjebanom planetu sa sličnim i iskrenim pogledom na svijet.
I to u vrijeme kada sam prolazila kroz teže faze života.
Dimebag Darrela ću pamtit kao jednog kvalitetnog gitaristu i uzora koji možda nije trebao umrijeti na tako glup način.
Darrel Abbot, rođen 20.8.1966 godine, ubijen je u svojoj 38 godini 8.12.2004 na svirci sa gitarom u rukama, pred očima njegovog brata koji je svirao skupa s njim u post-pantera oformljenom bendu Damageplan. Nedugo nakon što su počeli svirati, lik koji je živio u toj lokaciji popeo se na stage i ispalio oko pet metaka u glavu Dimebaga koji je na mjestu ostao mrtav, ranio i ubio još nekoliko ljudi.
Počinitelj je nedugo zatim ubijen od strane drota koji ga je morao onesposobiti zbog toga što je držao taoca.
Motiv ubojstva, kako sam već čitala prošle godine u vijestima, ostao je nepoznat.
I kada su mi javili tu vijest, nisam vjerovala i odmahnula rukom budući da uvijek postoje neke usrane glasine. A onda sam se dva dana poslije i sama uvjerila u žalosnu činjenicu, i ironično zaključila da je ovaj čovjek umro na toliko nepošten i glup način.
Onaj tko je imalo pratio Panteru i njegove glazbenike znat će o kakvom je gubitku riječ.
rot ih peace, brother.
Još nekoliko riječi posvetila bih Chuck Schuldineru. Svi oni koji osjećaju povezanost s njegovim bendom i jebenim riffovima (a ponajviše lyricsima od kojih me uvijek prala milina) + kvalitetnim solažama, znaju koliko je trupa predvođena karizmatičnim Chuckom vrijedila.
Death će još dugo ostaviti veliki influence na nadolazeće mlade bendove koji će nastojati (uključujući i one koje već postoje) svirati u njegovom žanru.
Feeling glazbe i zvukova koje je stvarao bio je jedinstven.
Boli me kurac što ga smatraju jednim od očeva metala i sličnih klišeja. Mene je privukao sa svojim jebenim textovima. I ponajviše toga što sam kao klinka ( a bogami i sada) pronalazila sebe u tim riječima, koje su na tako jednostavan i brutalan način opisivale realnost i psihu današnjeg otuđenog pojedinca i njegovih osjećaja u ovome ubrzanom svijetu koji ne razmišlja.
Teme su bile više psiho-socijalne nego tipične death metal pjesme; govorio je o
mračnim mislima i alternativnim perspektivama uma koje su i danas zabranjene i vrlo jasno je opisivao mentalitet i problem mase koji ne misle svojom glavom nego bez pitanja prihvaćaju sve društvene norme (prenosio je misli i F. Nietzschea) .
Ukratko, Chuck je bio jedan dobar mislioc je prenosio svoje poruke i perspektive
kroz najjaču magiju - glazbu.
Svatko tko je ikada osjetio ono najveće beznađe, otupljenost i bezosjećajnost drugih ljudi koji ga okružuju, žešća sranja u životu (pod sranjima ne mislim na gubitak dečka ili cure, na neuspjeh u školi ili slične gluposti nego na životne traume;) laž i licemjernost te manipulaciju znat će zašto sam toliko opčinjena death lyricsima.
ova slika vrlo jednostavno daje na znanje kako je Chuck bio ogorčen zbog licemjerstva mainstream vjera i njihove manipulacije.
Chuck je rođen 13. 5. 1968. 1998 dijagnosticirali su mu tumor na mozgu.
Smiješno je to što se kasnije već borio za život a tretmane i operacije si više nije mogao priuštiti pa su fanovi organizirali skupljanje love na razne načine kako bi mu pomogli. Činilo se da je sve ok dok mu se stanje nije pogoršalo.
Umro je 13.12.2001.
Zasigurno će se spominjati u metalu još dugo. Za mene će ostati jedan od poznatijih likova koji je uspio prenijet svoje emocionalne vizije o svijetu malo široj publici. Žao mi je što je umro, takvih ljudi bi trebalo biti više, da probude u klincima volju za inovacijama u životu i moto: "misli svojom glavom"
srijeda, 07.12.2005.
BEZ BRIGE, KVALITETNIJI POSTOVI USKORO ĆE DOĆI
Sadržaj podvrgnut autocenzuri.
