I opet se bliži onaj dan kojeg ne volim. Proslava rođendana našeg patnika razapetog na križu. Zašto ne naprave za moj rođendan takve ubitačne fešte??
Kićenje neke osušene stabljike sa praznim limenkama piva. Uvaljivanje kolačića od trave glupoj rodbini koja se isforsirano smješka i onda bih vidjela kakvi su zapravo.
Sve se svodi na razmaženu djecu koja očekuju poklone od bradatog pedofila u crvenom. I lude mame koje se trude osvjetliti svoju kuću kao betlehem.
I glupe obiteljske filmove koje se ponavljaju iz godine u godinu.
Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!
I onda isfrustrirani ljudi bježe iz svojih jazbina. To je uglavnom dan prije glavne strahote.
RJEŠENJE: BIJEG, VINO, u nekoj birtiji.
Oko ponoći pogled na sat i žalosno otkrivenje da još nije ni ponoć.
Od još veće žalosti vađenje love iz svog i susjedovog džepa i veliki financijski unos u daljnje opijanje i uništavanje jetrenih stanica.
PONOĆ
Sad je već sve ok. Toliko su pijani da ne kuže zašto svi govore one čudne riječi "sretan ti božić" ali im se čini tako dobrim izrazom da se počinju ljubiti u obraz i izgovarati te riječi, ne sluteći da su usred onog groznog procesa kojeg su nastojali svim silama izbjeći u svom domu.
ALKOHOL JE NAJVEĆI PRIJATELJ U PRETVARANJU BRUTALNE REALNOSTI U LAKŠE PRIHVATLJIVU REALNOST U KOJEM TI POSTAJEŠ NAJVEĆI GLUMAC U ULOZI ONOGA KRETENA KOJEG SI SE GROZIO U SVOM TRIJEZNOM STANJU.
Postao si dio pozornice!
U DOMU: Mamurna glava, vika žene ili muža, tate ili mame: PIČKA TI MATERINA, OPET SI SE NAPIO/LA!!
Ali to su božićni blagdani.....užaaaaasssssss :)))
(nastavak slijedi u čast isusa)
Post je objavljen 23.12.2005. u 14:53 sati.