Obdukcija Atex

subota, 28.05.2005.

DON'T LET THEM TO GET YOU ALIVE...LIVE FREE OR DIE!

Pitam se odakle mi snage u mom razjebanom organizmu i mozgu za pisanje.
Buljim u monitor i tražim u svojim preostalim moždanim stanicama riječi s kojima bih mogla opisati jučerašnji koncert Vokodloka i Catamenie, što je još jedan dokaz koliko sam mentalno zakinuta jer obično takve riječi dolaze bez problema....jebiga kad sam kreativna hehe (osim ovog dana)...
....................
Upravo sam se israla i vidjela kako mi je govno crno. To znači da sam u organizam unijela puno željeza. Tko kaže da je vino suck?? Jučer sam ga tamanila koliko mi je to želudac dopuštao, s obzirom na etiketu DALMATINSKO CRNO SUHO JEBENO STOLNO VINO. Sakrile smo ga tamo gdje su svi pišali i na kraju smo ga tamo i zaboravile...

Sad mi je lakše. Nemam pritiska u stomaku čim sam izbacila otrov iz čmara. Pijem i kavu, nisam je trebala sama napraviti. Hm....život je odmah ljepši.

Kako se osjećamo danas?? Ne da mi se previše u detalje...prepuštam to porukama iz moba, a dijalog se odvijao između mene i Čupave, koja je također imala čast upoznati čari koncerta:

Čupava:

E čovječe smrt, ja ne znam kakve su tebe hale prale ujutro da se ideš šetat, na kavu pa ja sam uništena, apsolutnu dehidraciju osjećam i vidim duplo

Ja:
Ja ležim i laktovi su u kurcu sad se probudila ko da su me palicom ispizdili i vidim mutno

Čupava:
Mutno hehe, ja duplo, također ležim, ali mislim sad nastavit spavat, sam tražim neku jebenu bocu za vodu i ne mogu je nać, a već sam do sad litru popila. Eeee loše

Ja:
Mene ne tolko dehidracija koliko me onaj hamb. muči hehe i reci mi za kraj kako ti se sve čini

Čupava:
Ma super, sam ne znam si ti navikla al meni vrat otpada, e a na hamb taj sam se i ja probudila, e a proljev je bio zbog menge koju sam dobila sad, e hladnom vodom tuš.

Ja:
Mene cijelo tijelo na vrat sam se navikla hehe a sad sam se samo ležim i žmirim jebem mu večeras ću imat teme za blog hehe

Čupava:
Da, e a hahaha sad sam se sjetila da je crkotina s bakotom otišao, ma gdje su oni otišli uopće?

Ja:
Hehe mislim da je ona njega odvukla negdje i dobro ga pojebala i na kraju mu dala dvije pljuge hehe

Čupava:
Haha moguće! E a mob ti radi? Meni nema zvuka, opet! e gadno, tj. dobro al dr. dan kad se vratiš sa svirke kao da te vlak pregazio u gadno sam oštećena!

Ja:
Ma radi jebem mu mater već sam mislila da me bog kaznio hehe e ti znaš da smo onog anal mandicu upoznali hehe čovjek nas se uplašio haha

Čupava:
Uplašio da! Sam ne znam di je bio kasnije nisam ga viđala, i debela janica je smiješna, a morat ćemo to ponoviti. A ona kvrga na mom čelu se proširila i boli.

(mislim da nije ni čudno jer kasnije nismo prepoznale ni same sebe, a ne metal legendu iz anal mandice. op.a.)

Ja:
Mislim da je bio pored nas kad smo urlale i zavijale,e sad žderem hrenovke i muka mi je

Čupava:
Hehe, e pa onda je uživo vidio dokaz ludosti, a meni je stara danas picu pravila pa ću je sad jest, e a vrat te uopće ne boli ili? jer meni se pokočio.

Ja:
Vrat ne toliko al koljeno sam sjebala i lakat mi je nateko imam masnice po rukama e hodam ko pingvin

Čupava:
E to ti je tako kad klečiš i pušiš hehe e ja sam onda žirafa jer ga ne mogu spustit,trebala bi popit andol za upalu, a sad moram srat...

- KRAJ KONVERZACIJE -


I što još reći za kraj??
Meni je koncert prošao ok., iako su mnogi rekli da je shit. A da znate, ne brijem toliko na black. Mene je najviše zanimao Toxic Death, za koje mislim da su bili najjači. Najbitnije mi je bilo da se bacam i bengam, jer metal je najbolji uživo. Htjela sam upoznati još neke ljude i cugati s njima, ali bila sam u polumrtvom stanju već kad sam krenula na stop.

Opet moram napomenuti kako je došlo malo ljudi na koncert, a to mi je baš shit. Kada pitam neke ljude zašto su ga propustili, izmotavaju se u stilu da nemaju para a zapravo im se ne da. Bed je kako mnogi ne daju šanse ovim underground bendovima, pogotovo domaćima.
Kao nemaju para ili prijevoz, a što bi tek rekli na to da sam ja neispavana, sa nekih 30 kn u džepu stopala s Čupavom na koncert, dok nas puca umor i neispavanost, pojma nemajući kako ćemo se provući u vlaku i gdje ćemo spavati do pola 7 ujutro.
A u srijedu smo također stopom išle po karte. Ostale smo i prebile se ko stoke, zavijale, lajale i ležale nasred promenade, prohodale smo pola grada s litrom vode u ruci. Širokih zjenica i s milinom na faci radile smo svakakve gluposti, proizvodile razne zvukove toliko glasno da je neki policajac došao da nas smiri dok smo se mi derale stojeći na obali Drave mrtve prebijene. Spavale smo u čekaonici i ova je bila toliko gotova da nije kontrolirala mokraćni mjehur, pa se malo promočila hehe...

I onda još takve na koncert. Mislim da se to zove vrhunac izdržljivosti. A opet, trudila sam se dobro se provesti iako je došlo do nekih prejeba. Nije mi jasno zašto se neki žale da je koncert bio shit, da su loše odsvirali i da bendovi nisu bili dobri, te da su ljudi bili u kurcu.
Ako ideš na koncert, ideš se dobro provesti, piti pivo i upoznati se sa drugim me(n)talcima, a svu lošu volju i frku oko dolaska ostaviš sa strane. Zašto doći izbediran i onda srati kako je sve bilo shit??
.......................................................................................................................................................................
Neposredno prije odlaska na koncert saznala sam da mi se objesio frend.

Bilo mi je toliko nevjerojatno čuti tu vijest od legice da sam samo odmahnula rukom. Betmen se ubio??? Zašto??
Uvijek je bio pozitivan i volio se zajebavati. Kad bi smo bili zajedno i cugali, on je bio prvi koji bi prekinuo lošu atmosferu i nikada nije brijao na probleme. Sada ga je uhvatio neki mrak, i za njega bih najmanje mislila da je ikada mislio na samoubojstvo. Još uvijek ne mogu vjerovati.

Mnogi mi kažu kako sam s obzirom na svoje godine neozbiljna. Neozbiljna?! Što to znači?? Praviti se "odraslim", brijati na probleme i na ovaj usrani život i ljude koji si nabacuju neke nepotrebne odgovornosti? Jedina odgovornost koju ću ikada imati je ona prema samoj sebi. Znam i ja biti ozbiljna, imati razmišljanje kao senilac od 70 godina koji se žali na sve, ali neću....dovoljno sam bila u takvom filmu i sve to vodi jednoj teškoj depresiji, kao što je to učinio Betmen, i onda se na kraju objesiti.
Uvijek ću biti zajebant jer ne želim biti jebeni mazohist koji misli da mora biti "ODRASLA OSOBA". Uvijek ću ostati dijete u psihi i nastojim da mi svi ovi izbedirani ljudi ne oduzmu vjeru...iako je i to teško jer si okružen s milijunima njih.

I ZATO JEBEŠ ONE KOJI TI KAŽU DA SE "UOZBILJIŠ"!!! NEMOJ IM NIKADA VJEROVATI, ONI SU SAMO IZBEDIRANI ZBOG TOGA ŠTO VIDE DA SI OPUŠTEN I PRIRODAN...LJUBOMORNI SU NA TVOJU SREĆU.

Ako se ne sprdaš svim tim jebenim problemima i govnima koji te okružuju i nastoje te izbedirati sa svojom depresivnom ozbiljnošću bez imalo mašte u svom životu, postat ćeš kao i oni - JEDNA BEZLIČNA I BEZVOLJNA MASA LOŠIH KOPIJA.

Što mu je bilo u glavi?...Sjećam se kako smo se dogovarali oko toga kako ćemo se naći i napraviti neku feštu. Sjećam se kako smo se smijali i zajebavali se njegovim forama. Uvijek je bio lud. Bolestan kao i mi. Mislim da je i njega uhvatila neka glupost, brija da su sve ove ljudske vrijednosti istina jer se izbedirao zbog drugih. Nije imao najbolji život i napokon ga je okolina uvjerila da je propalitet...a on je bio original. Čini mi se da nas sve manje....







For Betmen. Rot In Peace.

Jedino što me tješi je to da te više neće zajebavati ove ljudske iluzije patnje.

nedjelja, 22.05.2005.

SHIT HAPPENS....SVI SMO JEDNAKI

Upravo sjedim s Crkotinom i gledamo boleštine dragih nam blogera...a mene odjednom uhvati SERA.


Svećano najavim Crkotini da idem ispustiti CRIJEVNO BLATO u moj KRALJEVSKI GOTHIC TRON.

Skinem svoje GOTHIČARSKE HLAČICE, a skupa s tim i svoje GOTHIC VRUĆE TANGICE.

Stisnem svoje DARK ROMANTIČNO dupence i opustim svoje BLACK LOVE ANALNE MIŠIĆE.

Iz crijeva mi se pomoli moje MRAČNO GOVANCE, jela sam feferonke i vičem: UUUU,,,SRANJE.....

Obrišem si ŠUPKOVE DLAČICE i na papiru ugledam neprobavljeno POVRĆE.


Sa ovom spoznajom vratim se Crkotini i izjavim mu kako je zanimljivo da ljudi poslije svakog brisa svog GOTHIC šupka zagledavaju ostatke eliminiranih i poluprobavljenih romantičnih dark govana.

Čudna je ljudska priroda. Crkotino, ti isto tako radiš? - da.....normalno. A ja sam blacker, znači svi smo mi jednaki metalci i ne smijemo toliko mrziti gothic. I oni seru mračna govna i miriše jednako poput death metalskih, blackerskih ili thrasherskih govana. Na njih dolaze iste muhe i iz svih naših metalskih govana jednako raste trava ako ga ostaviš pred ulaznim vratima.



AKO NE VJERUJETE, POGLEDAJTE U SVOJU WC - ŠKOLJKU POSLIJE VELIKE NUŽDE. AKO VAM NI TO NIJE DOVOLJNO, GURNITE PRST UNUTRA I PROBAJTE - OKUS JE ISTI BIO TI DARKER, BLACKER, THRASHER ILI TURBO FOLK VIKING METALAC.


PRESTANIMO DIZATI ZIDOVE IZMEĐU RAZNIH USMJERENJA METALA!!!
ŽIVJELA NAŠA JEDNAKA METALSKA GOVNA!!!

HVALA BOGU ZA OVU SPOZNAJU I TO ŠTO SAM OVAJ PUT SRALA NORMALNO, A NE KAMENJE KO PROŠLI PUT.

petak, 20.05.2005.

MATURALNI FREAKOVI - novi jadnici u svijetu odraslih ili ponosni snobovi na svoju diplomu?

Čujem kako su maturalci slavili i ove godine malo žešće od očekivanog...hehehe...
Na vijestima sam gledala tzv. "norijadu". Uvijek se napravi neko sranje. Privedeno je oko 10 razuzdanih u Osijeku.
Ne znam što su točno radili, ali sudeći po intervenciji dragih mi čuvara reda i mira, Stopheada, nisu bili uzor dobrih i ponosnih građana buduće radne snage...

Pogledam unazad i vidim koliko je već prošlo od moje mature. Vjerujete ili ne, trebala sam pogledati u diplomu da pogledam koje sam to godine završila.....hehe...

Bilo je (davne) 2002 godine...
Nismo nosili nikakve pizdarije sa sobom kao ostali....mi smo bila uzorna djeca. Dvije cure su doteglile litre i litre bijeloga vina, suhog, kiselog i zagrijanog. Bez obzira na to svi su cugali.

Uništavanje jetrenih stanica počelo je već u razredu, a bili smo već toliko flegma na onu usranu školu da smo hrabro, bez imalo ustručavanja vadile pive i stavile ih na školsku klupu i cugale pod nastavom. (ZGODNA SLIKA ZA NOVINE - MATURANTICE - BUDUĆE NE - MAJKE I NERADNICE, DAJU PRIMJER SLJEDEĆIM GENERACIJAMA)

Sjećam se kako sam otvoreno, sa bocom bavarije u ruci, pričala sa ravnateljem. Bile smo totalno gotove i derale se: "četvrti A!" a naš razred je spadao među najšugavije i najgore na školskoj listi po neopravdanima i komadima.

Neki iz drugih razreda su plakali i žalili, ali koliko ja znam - moji su imali nasmiješena lica. Bili smo radosni što se više ne moramo gledati i trpiti.

Nikada nismo bili složni. Nismo napravili ni maturalnu večer. Nemamo čak ni zajedničke slike osim jedne kojeg sam ja htjela imati, da imam neku jebenu uspomenu na mladost...hehe...

Nije me bilo briga što završavam školu. Onda mi je sve bilo svejedno i bolio me kurac za sve. Onda je došao i taj trenutak kad sam ih onako pijana sve promotrila i sjetila se da JA STVARNO ZAVRŠAVAM ŠKOLU. Možda ih neću više gledati ali neću više ni razvijati svoje znanje, nešto što sam uspjela u posljednje dvije godine.
Problem je bio u tome što se baš nitko iz mog ex-razreda nije htio upisati u taj smjer. Škola se nije čak ni počela obnavljati jer je rat počeo neformalno blijediti tek nakon '98. Nije bilo ponuđenih programa, škola nam je bila u polurazrušenom stanju. Nismo imali knjižnicu, kantinu ili normalne kabinete. Nitko se nije trudio uložiti u tu nesretnu školu i zato nije čudno da je nedavno dobila reputaciju NAJGORE SREDNJE ŠKOLE U HRVATSKOJ! hehehehe....

Naravno da smo radile što nam je volja. Mrzile smo tu školu, profesore koji se uopće nisu trudili oko nas i ograničenih mogućnosti. Nas par cura smo imale ambicije za razliku od nekih koji su samo htjeli riješiti se svega i naći posao.
Kada sam se upisivala u srednju, moto moje stare bio je: NIJE BITNO U ŠTO ĆEŠ SE UPISATI, BITNO JE DA SE UPIŠEŠ U BILO KOJI SMJER KOJI ĆE TI POMOĆI DA PREŽIVIŠ.
Poprilično jadno razmišljanje. A imala sam dosta toga u planu. Recimo primjenjena umjetnost. Ništa od toga. Jebena lova i rat. Kad sam postala svjesna u koje sam se govno upisala, bilo je prekasno. Svemu tome sam se osvećivala na taj način što sam totalno odbacila školu i učenje. Staroj je to bio dodatni prkos. Nju sam u to vrijeme najviše okrivljavala za sve...
Nije mi ni sada svejedno. Mrzim takvu perspektivu koja je totalno prazna, bez ambicija i mašte.
Trgla sam se tek u trećem razredu, kada sam shvatila da ne prkosim njima, već sebi. Sve je to išlo na moju štetu jer prije rata nisam bila neka intelektualno zaostala - naprotiv, bila sam jako zainteresirana za znanje. Dobila sam strašnu volju da iskoristim svoje umjetničke sklonosti koje nisam mogla razvijati u zaraćeno doba.

I taman kada sam se potrudila i počela planirati, dođe kraj četvrtoj godini. Neke glupe pičke su plakale radi tradicije, ni same ne znajući zašto, ali meni je tada došlo da udaram šakama o zid. U glavi mi se vrtilo jedno pitanje koje mi se tada činilo najtežim i najgorim upitnikom: ŠTO ĆU SADA?!? ...Još par piva i onog kiselog vina pomoglo mi je da ne mislim na to. Razbila sam se ko pička.
Naravno, cugala sam i dan poslije, pa čak i dan prije obrane mature...ali ništa ti ne može pomoći da pobjegneš od grozne spoznaje i realne činjenice...da si završio neku jebenu srednju školu sa strukom koju ne podnosiš. Koja nije za tebe!....
Osjećaj da si neispunjen. Neizgrađen. Vraški jak osjećaj da ne pripadaš u tu rupu, jer imaš neke sposobnosi koje bi htio iskoristiti!!!....
Najgori osjećaj je bio to što si shvatila da si postala NOVA RADNA SNAGA U REDOVIMA NEZAPOSLENIH....siva brojka.

Al sad me boli kurac. Opet sam morala napraviti istu grešku, ali što ćeš - financijske granice. Bila sam toliko uplašena da sam se upisala na fax koji me uopće nije zanimao....Gledam i ljepše strane - volim učiti, pa makar i to za razliku od nekih mentalno zakržljalih kućanica i drugih idijota kojima se znanje svodi na to tko je koga prevario u novom nastavku sapunice.

Jedino mi je žao novijih generacija koji u srednoj proživljavaju slični IGNORE od strane profesora i škole. Točno znam kako je onim klincima koji imaju neki talent a žive u nekoj usranoj vukojebini u kojem nema mjesta za izražavanje kreativnosti.
Jedino što mogu je cugati i razbijati se u školi od alkohola, i skupljati jebene neopravdane (poput nas, hehehe). A profesori okrivljavaju isključivo klince za nemar, a ne to da nemaju čak ni jebeno igralište ili neku ponuđenu aktivnost u školi.
KOGA OKRIVLJAVATI??? jebenu državu koja zanemaruje vlastitu regiju kao da joj uopće ne pripada...ali nećemo o tome.

JEDINO ŠTO MOGU REĆI ZA KRAJ JE JEDAN SAVJET ZA SREDNJOŠKOLCE, PA AKO GA ITKO PROČITA, NADAM SE DA ĆE MU POMOĆI....

NEMOJ NIKADA RADITI ONO ŠTO NE VOLIŠ. JEBEŠ LOVU AKO RADIŠ NEKI USRANI POSAO, A NE NALAZIŠ NIKAKVO ZADOVOLJSTVO U TOME. NEMOJ SLUŠATI SVOJE STARCE, JER ĆEŠ BITI NESRETAN ŠTO SI POSTUPIO PO NEKOM SAVJETU KOJI NE ODGOVARA TVOJOJ PERSPEKTIVI.

AKO CUGAŠ, POTRUDI SE DA TO NE RADIŠ U ŠKOLI, I POKUŠAJ SE OTRIJEZNITI DO PONEDJELJKA.

NEMOJ PUŠITI TRAVU VIŠE OD DVA PUTA MJESEČNO.

NEMOJ OKRIVLJAVATI PROFESORE ZA (MOGUĆE) LOŠE STANJE U ŠKOLI. I ONI SU ISTI TAKVI ISFRUSTRIRANI PROPALITETI POPUT TEBE.

AKO SI ZBOG FINANCIJSKIH GRANICA ONEMOGUĆEN UPISATI SE U ŠKOLU KOJU ŽELIŠ, NATJERAJ STARCE DA TI SKUPLJAJU LOVU ZA ODGOVARAJUĆI FAKULTET.

AKO IMAŠ NEKI TALENT I POTREBU DA JE IZRAZIŠ, NIKADA, ALI BAŠ NIKADA NEMOJ SLUŠATI JADNIKE OKO SEBE KOJI TI GOVORE DA JE DOBRO PLAĆENI POSAO NAJBOLJI.

UČI MARLJIVO; NEMOJ ZABORAVITI DA SE ŠKOLUJEŠ ZA TO DA BUDEŠ PONOSNI GRAĐANIN PREDIVNE NAM DRŽAVE.

DIPLOMA ĆE TI BITI POTREBNA KAKO BI MOGAO STAJATI U REDU NA BIROU ZA NEZAPOSLENE. BEZ NJE BI STAJAO U NJIVI SA MOTIKOM.

četvrtak, 19.05.2005.

RECITE NE ABORTUSU...!!

Bog s vama,

Ja se zovem Gojko Gabriel. Zivim u katolickom odgajalistu vl. pedo pila. Pedo mi kaze da mi je tata napunio svojim sjemenom jednu culicu i da se ne moze blinuti za mene jel je iza resetaka, ali ja volim svog oca pedopila vise nego tatu i mamu zajedno...vidijo sam svoju mamu casne sestve mi kazu da licim na nju.
Meni je obdje jako dobvo pogotovo kad mi otac pedo fil dode citati Kama Sutvu pa vjezbamo do 8 sati kada molam ici u kvevet pa mi plije spavanja da toplog mjeka iz svoje dude. Vovim mjeko. Otac mi da mjeka vise puta na dan, a pli tom molam zatvoviti oci. Al nema uvjek dovoljno mjeka jel mola dati i mojim ostalim blacama i sekama. na slici sam ja na ploslavi 5 lođendana.


Otac Pedopil je najbolji!!!...


Pogledajte ovu sliku...pogledajte ju još jednom i zaključite...DA LI BISTE IMALI SRCA I DUŠE PREKINUTI JEDAN TAKAV DIVAN I NEVINI ŽIVOT??
Opake majke koje ne znaju poštovati svoj moral i držati skupljene noge do udaje, odlučuju se za jedan bezdušni pothvat koje one zovu abortusom.
Svi mi znamo da je to ubojstvo...
Zato vam svima poručujem, pogotovo dječici u pubertetu:

Vl. Pero se iskazao u svojim dobrim djelima, naročito prema djeci. Jednostavno ih obožava!! Zbrinjava ih i pruža im (pre)veliku ljubav, jednostavno ne može izdržati a da ih ne drži u krilu i mazi ih!!!


ALELUJA!!

Ako se ipak predomišljate, razmislite još jedanput o svemu. Bolje da dječica žive nego da završe u odvodnom kanalu.!

X - files...istina je oko nas...

DOŽIVLJAJ JEDNE UMNO POREMEĆENE

UVOD

Nema ništa bolje od boravka u prirodi sa svojom ekipicom.... Ponijeli smo brdo cuge i trave i takve stvari što su prikladne za dječicu naše dobi.
Odlučili smo ostati dok ima cuge...a ono što smo ponijeli od te tekućine - tri gajbe pive, 10 litara vina, litra konjaka i dvije litre votke - značilo je da ćemo ostati nekih 2 dana. Bilo nas je 6 sveukupno ako se dobro sjećam...

SUSRET

Bilo je oko 20 sati kada se počeo spuštati mrak. Stojala sam malo dalje od šatora s frendom, htjeli smo pušiti u miru dalje od ostatka bolesne brigade koji su se kreveljili kod šatora i slušali mjuzu.

Znam da sam ugledala to stvorenje u trenutku kad sam gađala drvo iza lege s limenkom piva. Uspjela sam ga pogoditi i u tome trenutku se pojavilo nešto malo, zeleno, visoko otprilike kao petogodišnje dijete. Imalo je duguljastu glavu i velike crne oči. Mršav, sa tankim mišićavim ručicama i sa tri prsta. Mali trbuščić, tri ružičaste bradavice, svjetlo zelena koža - tipičan primjerak gnoma. Imao je mali kurčić i tri jaja(šca).
Gurnula sam legu koji je upravo uzimao zadnje dimove našeg bonga i pokazala prema drvetu gdje je stajao taj gnom. Prijatelj je raširio svoje crvene oči i mutno, kao kroz maglu, gledao u tom smjeru, ali gnoma više nije bilo...
Ne bih se previše zamarala s tim da se gnom nije opet pokazao u trenu kada se prijatelj okrenuo prema meni.
Ovaj put mi je isplazio jezik, nabacio zločesti kez i pokazao mi svoj dugački srednji prst.

Uznemirila sam se. - Mamu mu jebem, jesi ga vidio?!?...- uhvatila sam legu i silom ga okrenula da ga vidi. Gnom se super brzinom sakrio iza drveta, a lega mi je napomenuo da bi mi možda bilo dosta za danas...to se desilo i po drugi put, kada sam odlučila da prekinem to bezobrazno ponašanje. Imala sam osjećaj da sam ispala totalnim idijotom, i ovaj put sam mu rekla da ću mu ga osobno uhvatiti i pokazati ga.
Potrčala sam prema drvetu, htjela sam istući tog malog zelenog gada. Optrčala sam nekoliko krugova dok ga nisam zgrabila za glavu. U tom trenutku gnom je promijenio svoje obličje; okrenuo se, njegove oči su se zacrvenile a na defomiranoj glavi iskočile su zelene žilice. Pokazao mi je svoje žute zube koji nisu izgledali nimalo dobronamjerno. Nokti su mu bili dugački i šiljasti, kurčić mu je bio zaoštren a ona tri jaja napeta i okrugla. Izgledao je jako nadrkano. Skoro sam se usrala u gaće od straha...
Počela sam bježati prema svojoj ekipi, ali nigdje ih nisam vidjela. Gnom je trčao za mnom, proizvodio je čudne zvukove. Pala sam i znam da me htio dograbiti, dok sam ga ja divljački pokušavala odgurnuti. Ogrebao me po licu. Uspjela sam ga udariti i počela trčati prema vatri. Pala sam par puta i nabila koljena, prvi put sam požalila što sam pretjerala sa votkom tog dana..a imala sam i par piva u sebi....Mislila sam, samo da dođem do nekog štapa ili da nađem nož koji se nalazio u jednom od dva naša šatora...imala bih više šanse da se spasim.

FIGHT

Imala sam sreće. Našla sam pored vatre jednu letvu i počela ga udarati.
- Ha-ha, pičko jedna, ti ćeš mene s tim tvojim noktima?,...-
Gnom je na to počeo pričati ljudskim glasom. - Što ti je? Nemoj me udarati!...- i pokušao mi oteti letvu. Natezali smo se dosta dugo dok nisam izgubila ravnotežu i pala. Usrani gnom mi je uspio uzeti letvu, ali je zato dobio po svojoj ružnoj glavi.
Četvoronoške sam se uvukla u šator i na svu sreću našla nož. Planirala sam ga izbosti i onda ga zapaliti s benzinom iz auta.
Provirila sam van....nigdje nikoga...što li je taj mali zeleni šupak napravio s mojim prijateljima?..Bila sam uvjerena kako sam sljedeća na njegovoj listi i da ću umrijeti strašnom smrću. Možda neki pokusi, razna mučenja...nisam htjela ni pomisliti na to što bi mi mogao napraviti ako me dohvati. ..
Polako, ogledavajući se na sve strane i pomalo se teturajući, s nožem u ruci, tražila sam tog malog lukavog stvora koji mi je pobio cijelu ekipu. Nisam vjerovala u ta bića, ali danas se cijeli život preokrenuo samo da mi dokaže da nisam u pravu...ako uopće preživim tu noć. Što ću reći policiji, hoće li vjerovati mojoj nevjerojatnoj priči?...Kreću li se ovom šumom još neki zeleni kreteni, čekajući me u zasjedi?...- takva i slična pitanja vrtila su se u glavi dok samo polako krenula prema šumi s čvrstom namjerom da ga ubijem, prije nego što on ubije mene!!!
Kod jednog grma, nekih desetak metara dalje, vidjela sam kako se zeleni. Nasmijala sam se i počela trčati prema njemu. Vidjeći me onakvu nabrijanu, gnom se počeo derati i bježati prema našim šatorima. Kad sam ga stigla, nekako se našao iza mene. Uhvatio me s leđa za ruke. Nisam ni pomišljala da bi mogao biti toliko jak. Odjednom se pojavio još jedan...počela sam se derati, pokušavajući se oslobiti onoga što me držao od iza. Nogom sam nekako udarila ovog novog. Od straha sam se bacala, dok me ovaj sve jače stezao za ruke, tako da ga nisam uspjela zahvatiti s nožem. Udarila sam ga nogom i pokušala se okrenuti, ali me onda srušio na leđa. Zgrabio me za ručne zglobove i povukao ih iznad glave, a neki strašan teret mi se spustio na stomak. Istrgli su mi nož. Gotovo je, pomislim i od straha sam totalno zamračila. Pucanje filma, totalna rupa u pamćenju.

DAN POSLIJE - POVRATAK U NAŠU DIMENZIJU

Probudila me užasna bol u glavi i rukama. Totalna dehidracija, nešto najgore poslije cuge. Čula sam neke glasove ali vrlo nejasno. Bila sam na leđima i nisam se mogla pomaknuti. S lijeve strane sam osjetila neku toplinu; a ruke su mi bile privezane za oboreno drvo. Otvorila sam oči, ležala sam pored vatre. Bila je noć. Glavu se nisam usudila previše pomjerati jer me užasno rasturala i sve što sam vidjela je bilo to stablo i da su mi i ruke i noge privezane. Čim sam se malo razbudila, sjetila sam se užasnih slika, ali i to vrlo nejasno. Prostenjala sam jer su mi zglobovi ruku bili strašno pritegnuti. U pozadini se čuo Pink Pitbull "nemoj pušiti travu...uhvatit će te policija...radije mi puši kurac, to nikome ne smeta..." i nečiji smijeh.
- Evo je...budi se...- začuje se glas sa strane. Skužila sam da je to lega s kojim sam zadnji put dimila bong.
- Ne vjerujem da je pri sebi...tako sam mislio da je i prije sat vremena...pusti je.
Mislila sam da ću umrijeti ako ne popijem neku tekućinu pa sam im to i rekla. - odjednom sam vidjela legu iznad sebe s bocom vode. - nemoj joj se previše približiti, možda te ubije - prodere se netko od iza. Ovaj mi je oprezno približio bocu dok sam ja ispijala u ogromnim gutljajima.
Poslije deset minuta znala sam i govoriti i postala sam svjesna situacije da me vlastita ekipa privezala kao psa uz ono šugavo drvo. Pitala sam ih što ovo znači i da me puste jer više nije smiješno. Oni su me gledali s nevjericom i tek kasnije su mi odvezali ruke i držali siguran razmak od mene i mog stabla. Cijela ekipa je bila na broju. Većina ih je izgledala umorno, a dvoje njih je izgledalo kao su prošli neki fajt s mačkama. Svi su me pomalo čudno promatrali i tek kasnije su mi odvezali noge, tj. odrezali čvorove. Bila sam vezana ko neka svinja.
Nakon nekih sat vremena došla sam k sebi ali imala sam strašne bolove u zglobovima. Neka pametna duša dala mi je cigaretu i vode. Nisam imala snage ustati se ni volje da govorim. Samo sam buljila u jednu točku, totalno umorna.
- Kameru sam trebao donijeti, jebenu kameru...- čujem jednoga sa strane. Iz šatora se izvukao jedan koji se prebio još prošle noći i prespavao gotovo cijeli dan. Imao je šljivetinu na oku i bio sav izgreban. Sa svih strana sam čula ovakve spike..
- Jesi ti normalna?? Mislili smo zvati hitnu koliko si bila gotova...-
- Ja ovo još nisam doživio...ali kažem ti da sam trebao donijeti tu jebenu kameru...
- Nikad više! Nikad više!...Ostavit ću se tih sranja.
- Jesi vidio kako je naletila na drvo?...
- Mogla me ubiti...totalno je zabrijala...

Ništa mi nije bilo jasno dok nisam ugledala nož s crnom drškom u ruci jednog prijatelja... sve mi se vratilo kao neki flashback...
alieni, gnomovi, ubojstvo, tuča, crne oči, dugački prsti...i ekipa za koju sam mislila da su mrtvi...

KRAJ

Prišao mi je prijatelj, onaj kojega se zadnjeg sjećam u normalnom stanju, prije susreta s jebenim gnomom. Ozbiljno i umorno je rekao:

- VIŠE NIKADA, ALI BAŠ NIKADA NEMOJ PONOVNO UZETI TAJ JEBENI LSD.

Cijela slika mi se složila u glavi. Obećala sam da neću više nikada....obećanje koje je trajalo do prve prilike....hehehehhe.....
_________________________________________________________________________________________________

Napomena: Ova priča je sastavljena prema jednom stvarnom događaju koji se desio prie 5 godina u Hungary.

Thanx to Boggie, najluđoj true punkerici.

srijeda, 18.05.2005.

GLASAJMO ZA PAPU

ŠTO BI SE DESILO KADA BI PREVLADAO ORTODOKSNI MORAL KATOLIKA U REDUCIRANJU, DAVANJU "SAVJETA" I STROGOG NADZIRANJA SEKSUALNOG ŽIVOTA STANOVNIKA NAŠE DRŽAVE?
obitelj bi bila proširenija, sretnija i ljepša...
NATALITET BI SE
ZNATNO POVEĆAO
JER BOG VOLI SVA BIĆA...


A NAŠ PREDSTAVNIK BOGA BIT ĆE NAM VJERSKI VOĐA I MOĆ ĆE MU BITI NA VRHU HIJERARHIJE;
PRELAZIT ĆE SVE NACIONALNE OKVIRE I VLADAT ĆE RAJEM KOJEG STE MALOPRIJE PROČITALI!!!





(UPOZORENJE: OVO JE SAMO POČETAK, OSTALO PROVODITE U PRAKSI MAZOHIZMA I ODBIJANJA UŽITKA)

ZAKONI ĆE STROGO ZABRANITI:

KAO ŠTO VIDITE, PAPA SE BRINE ZA SVE!!!

ovo su samo neki navedeni zakoni, preumorna sam za prosljeđivanje glasa božjeg

P.S. if you don't like the parts of this holy text, SUE ME

ponedjeljak, 16.05.2005.

bla bla bla

subota, 14.05.2005.

TAJNE MEDICINE

POŠTOVANA DOKTORICE BUTCHER,

Danas sam hodala ulicom, fino sređena (pička i po), dignula sam glavu skroz do nebesa, znala sam da sam najbolja... U žaru divljenja samoj sebi, dogodilo se to... prdnula sam kao krmača, bio je to tornado (F5 po snazi) i digla pločnik. Mislila sam da je sve u redu dok nisam osjetila nešto hladno među nogama. Isprva sam mislila da netko pokušava od iza stupiti u spolni kontakt samnom. Opipala sam to i osjetila da se nešto ljulja iz mog analnog otvora...bilo je hladno i ljigavo. Koprcalo se na sve strane i udaralo po mojim potkoljenicama. Pogledala sam se u izlog trgovine i vidjela prodavača za pultom kako povraća upravo pojedeno.
U moju praznu glavu ušla je misao...ISPALO MI JE DEBELO CRIJEVO...Od tada se ne mogu sagnuti, ne mogu normalno hodati a da ne zapnem, i nemam mira od mačaka i pasa.
Pomozite mi doktorice, dajte mi savjet, jer ne mogu više izdržati takav život.

Vaša redovna pacijentica Analvalka Plavušić.



Draga analno unesrećena, tvoje pismo me jako potreslo i ražalostilo. Već sam ti rekla da koristiš XXL Koprofilter. Malo manje imaj analni sex sa svojim partnerom iz Afrike, ili nađi nekog sa manjim spolnim udom. Za sada ti savjetujem da ga prvo opereš u otopini solne kiseline (da uništiš bakterije), a zatim da ga svežeš u čvor i destiliranom špagom
povežeš što višlje prema bedru, a to će ti pomoći u obrani od malenih pasa, za velike ne znam. Možda sa vremenom ozdraviš, ako ne ko ga jebe, ionako ti je suđeno umrijeti jednog dana, bilo to sa ili bez debelog crijeva.


Tvoja dr. Butcher, specijalna liječnica za izvanrednu paranormalnu medicinu.

PROBLEMI? NEVOLJE SA ORGANIZMOM? DR. BUTCHER VAM JE NA RASPOLAGANJU....
________________________________________________________________________________

SUPER ČETKU NARUČITE ODMAH I NA DAR DOBIVATE PREKRASAN SET NOŽEVA!!!!

NARUČITE NA JEDNOJ OD ADRESA UREDNIŠTVA. (e - mail adresa poznata od LARVE)



OČEKUJTE NOVE PROMIDŽBE OD DR. BUTCHER...USKORO

_______________________________________________________________________________

Special thanx to Luna Ramirez (jedna iz naše bolesne brigade) bez koje ovaj post ne bi bio toliko odvratan...

četvrtak, 12.05.2005.

MALO SUBJEKTIVNOG RAZMIŠLJANJA

SUDBINA - your fate is in the mirror!!!!

Što je to sudbina? Da li vjeruješ u sudbinu?....U svoju sudbinu, tuđu; sudbinu "zacrtanu među zvjezdama???"
Uvijek sam ismijavala one ljude, pogotovo u onim romantičnim filmovima, kada dečko ili cura kažu jedno drugom (to je najčešće u onima namjenjenim tinejđerima, kako ih samo truju, nešto nevjerojatno) ovu tipičnu i ofucanu spiku:"JA te volim, ti me voliš, mi se volimo, to nam je u sudbini, to je zacrtano u našim zvjezdama, srcima i bla bla bla....
Sada,kada malo više razmišljam o tome, mislim da oni ljudi koji kažu da postoji zacrtana sudbina svakog čovjeka nisu puno pogriješili, iako su zamijenili pojmove i svrhu te fraze.
JAko sam vjerovala u onu hrabru frazu čeličnih muda: "Ti sam sebi kreiraš sudbinu.". Naravno, ljudi su to mislili na vrlo optimističan način, u smislu da ako se ti sam potrudiš, ako držiš kontrolu u svom životu desit će ti se samo najbolje i ne možeš pogriješiti, ne možeš izgubiti. Ok, to je sve jako lijepo i zvuči kao neko ohrabrenje, ali moramo se malo zapitati koliko je to STVARNO?

Još kao klinka jako sam voljela čuti one izreke koje dobro zvuče, koje imaju u sebi nešto snažno, hrabro, dostojanstveno, ali nisam se puno brinula o tome koliko su realni. Naravno, čovjek je dosta jadno i izobličeno biće ako se toliko precjenjuje. PRECJENUJE??? Ma čovječe, stvarno se napuhao na nekom svom zamišljenom tronu "najsavršenije rase"....Kada bi se samo vidio iz neke druge, sasvim objektivne perspektive, samo na jedan mali trenutak, toliko bi se zgadio sam sebi da bi se odmah upucao u glavu (kao što sam skoro i ja napravila)....
ali vratimo se na tu frazu. Ona zvuči sasvim cool - "NO FATE". Dakle, nema sudbine, opet je ti sam stvaraš itd.
I eto, vjerovala sam u to da ne postoji ništa apstraktno, da sudbina ne postoji. I onda je slijedio ŠAMAR...

Nije samo dovoljno VJEROVATI u neku stvar, treba vidjeti koliko se ona ostvaruje, i to ponajprije psihički i materijalno. To se odnosi na sve. Umoran, ali i dobar primjer za to je vjera u boga. Vjeruješ u tu dobro osmišljenu koncepciju manipuliranja mase gotovo cijeli svoj jebeni život kao dobar kršćanin, ali život ti i dalje trese vreće govana na glavu. I tako, dok su ostali zli i pokvareni i uživaju u ovozemljskim radostima na tvoj račun, ti znaš da će te bog nagraditi za tvoju pokornost i siromaštvo i bijedu. Kada? Normalno, i to se zna: NE sada, to nikako, nego tek kad umreš, u zagrobnom životu. Bit ćeš anđeo i sjedit ćeš na nekom malom oblačiću u spavaćici i svirati neku harfu do božjih nogu. Ali što si dobio u ovom životu koji je trenutno najstvarniji, i jebiga, ti trenutno živiš u njemu i još će morati kojim slučajem preživjeti nekih dvadesetak godina? - Govna, i eventualno bibliju da ju čitaš u slučaju gubitka svoje lažne nade. Vjera ti je tu, ali od ostvarenja - ništa. Uhvaćen si u svoju vlastitu zamku krivo usmjerene vjere. Vjeruješ u svoju propast, vjeruješ u to da si samo jedan običan mali bijednik, koji nema sreće u ovom životu. Pa ako budeš dobar i pošten mučenik, bit ćeš prvi anđeo do boga, i on će te voljeti.

Kako samo lijepo zvuči "No fate!" Ali pogledajmo istini u oči. Ja volim sa svega skidati lijepi pokrov da bih vidjela što se krije iza toga, ali puno puta mi se desi da se pobljujem od gađenja, što znači da za to uopće nisam dovoljno jaka. Jebiga, što ćeš, izgleda da je to moj mladenački bunt, ha ha... I ovaj put sam se srušila: čovječe, ima sudbine, ali nije u nikakvim zvjezdama, srcima, u rukama nekog jebenog boga ili u našoj kontroli i ustrajnosti u životu!!! ONA JE U NAMA, SUDBINA SMO MI SAMI!

Kako sam došla do toga? Pogledajmo naše karaktere i sve će nam biti jasno. Istina je da naš život ovisi o nama samima i o našim postupcima, ali gadna je zabluda ono uvjerenje da je mi sami kreiramo, da mi sami stvaramo naš put i da sudbina ovisi totalno o našoj volji. ZAPRAVO JE NE MOŽEMO KONTROLIRATI UOPĆE, JER SMO SE S TOM SUDBINOM RODILI! Dakle, formula za definiciju pojma sudbine glasila bi otprilike ovako:

Sudbina = karakter + sve naše vještine + snaga/vitalnost podijeljeno sa lukavošću i izdržljivošću

POGLEDAJMO U OGLEDALO - PRIHAĆAJMO ONO ŠTO VIDIMO
Znači, tebi donekle život može donijeti neke povoljne pa i čudesne okolnosti koji će te izvući iz đubriva tako da nisi morao pomaknuti ni malim prstom, ali to je samo povoljan splet okolnosti, a to se odnosi samo na materijalnu dobit. Ja govorim o svim onim manama i bolesnim kočnicama u mozgu s kojima si došao na ovaj izobličeni svijet, o tvojim uprogramiranim greškicama u psihi koje te čine taaaaaaako zanimljivom životinjom (kao i sve druge), ali upravo zbog njih i toliko nesretnom osobom koja ne može ovladati svojim životom zbog "zle sudbine" koja je zapravo ništa drugo nego TI !!!!!!!!!!!!!
Napominjem da se pojam ove sudbine koju sam ja opisala može upotrebljavati samo u ljudskom sistemu vrijednosti i ideala, u prirodi postoje malo drugačiji zakoni.
Primjer: Zamisli jedan sretan bračni par koji odluči imati djece. Žena rodi neko slabašno dijete lošeg zdravlja. Naravno, brinu se o njemu s puno brige i ljubavi, bez obzira na to što dijete uopće ne napreduje samostalno. Njemu je sudbina već bila zapečaćena kada se rodilo: ono je rođeno bez dovoljno vitalnosti za borbu u betonskoj džungli.....

Isto to se odnosi na ljude s psihičkim smetnjama (iako ne bi izostavila nijednog čovjeka s ove planete) koji imaju problema s koncentracijom ili depresijom. Ne napreduju u društvu, pokušavaju se prilagoditi jer onaj tko otpadne, ostaje u đubrivu slabih. Svi koji imaju izražene karakterne mane, recimo lijenost, tupa pamet, depresija itd. otpadaju i tada krive zlu sudbinu, uspješne ljude, bogate itd. Malo njih shvati i prizna da nisu sposobni, jer istina ih toliko boli da se izjedaju od bijesa, sami sebe i ostale slabiće. Dvostruko mučenje. Naravno, to se odnosi samo one ljude koji se žele ugraditi i prilagoditi u ljudski sistem, u kojem prevladavaju vrijednosti u obliku nagomilanja što većeg bogatstva i osiguravanje lagodnog života i buljenja u TV bez da su pomakli malim prstom cijeli dan. Ne želim da me se shvati kao nekog radoholičara ali dosada sam skoro od svakog čovjeka čula takve stvari - to im je najveća želja: Imati puno love, auto, veliku kuću, ne raditi ništa, gledati tv cijeli dan.... a u glavi nemati ništa. Normalno, takvo opuštanje se i meni sviđa, ali oduvijek sam voljela hraniti svoj um, vidjeti i učiti nove stvari, širiti svoje vidike, učiti za sebe.....baviti se kreativnim stvarima, stvarati itd. TO su moje sposobnosti i to je moja sudbina, i meni se sviđa.

Nije me više toliko strah od onoga što će mi donijeti budućnost, jer sam svjesna da je moja budućnost manje - više unaprijed određena u ljudskom sistemu gdje svaki pojedinac ima svoju unaprijed određenu ulogu koju uči u njihovim ustanovama, a to su naravno škole gdje se pripremaš DA BUDEŠ JOŠ JEDAN POKRETNI KOTAČIĆ U FUNKCIJI DRŽAVE. Tužno, ali istinito. Ta spoznaja mi je bila jako gadna jer sam drugačije promatrala ljudsku zajednicu. A kasnije su slijedile još gora iskustva i šokovi za moj naivni dječji um. Prva reakcija je bila depresija, zatim bijes i frustracija....a onda odbijanje i pobuna protiv svega, naročito protiv svakoga autoriteta. Nevjerojatno koliko će ljudi utrošiti energiju na tebe samo da bi te napravili "poslušnom i normalnom curicom." Oni koji su bili izvan granica naših predivnih pravila ponašanja, znat će o čemu pričam. Ljudi su najgore životinje upravo zbog toga što forsiraju buduće naraštaje i ostale ljude ispod svoje moći kako bi se ponašali na način za kojeg misle da je najbolje za nekog pojedinca, ali NITKO NE MOŽE ZNATI ŠTO JE ZA NEKOGA NAJBOLJE, OSIM ZA SEBE SAMOG.

Sada.....šest godina kasnije, sa mamurlukom u glavi i umornim smješkom promatram sve ove godine iza sebe, prvi put bez poricanja ili srama. Jer sve ono što sam prošla, sve ono što su mi napravili i sva ona govna koja sam trebala progutati radi ljudske gluposti MOJA su iskustva i bez njih ne bih znala ono što sada znam, ne bih bila ono što jesam i bila bih poput ostalih koji su na prvi pogled "optimisti", ali prvi će zaplakati ako im se u njihovom ružičastom životu desi malo žešće sranje. Pitam se kako bi reagirali kada bi otkrili mračnu stranu svoje predivne državice koja nas nije jebala ni 5 % za vrijeme rata, mi koji smo ostali u tom kaosu tijekom okupacije i nismo mogli pobjeći jer su zatvorili sve granice. Ono što danas vidim kod preživjelih su drhtave ruke, paranoje, teže psihoze, PTSP. Slično je bilo i meni iako sam bila u potpunosti uvjerena da sam sasvim u redu...ne možeš si priznati kako si psihički pretrpio tolike strahove da nisi sposoban za ništa....ali opet, ne krivim sudbinu za taj pakao kao što sam to čula od ostalih koji su ostali na okupiranom području za vrijeme Domovinskog rata. Ne krivim čak ni agresore; krivim ljudsku glupost tupe poslušnosti i dogmatičnosti, vjere u nacionalizam i njihovu nacionalnu superirornost, vjeru u jebenu politiku....vjeru u ljude koji su savršeno uklopljeni u ovaj čitav sistem i služe državi slijepo i pokorno, bez imalo pitanja.
Manipulacija mase od strane ljudi na vrhu hijerahijske ljestvice strašna je upravo zbog toga što je gotovo nitko nije svjestan.
Svi su dobri jebeni patrioti koje ne mogu podnijeti....usrani domoljubi koji će se prvi poklati na mig naših Mozgova u državi.....
Gledam roditelje kao potpune strance kada počnu izbacivati svoje misli o tome kako bi sve trebalo biti u državi i kako ću i ja postati poput njih. A ja ih gledam.... očajni, uplašeni, bez imalo nade. Rekla sam svojoj prijateljici da me slobodno upuca u glavu ako postanem takva, hahaha.....
Znam da se ne moram previše plašiti... ne mogu biti poput njih. Nisu me uspjeli promijeniti jer sam to ja, ja sam sama sebi svoja sudbina, to je MOJ karakter, i ja ga ne mogu promijeniti iako sam i to pokušala pod pritiskom njihovih zahtjeva...i ako dođe do onog najgoreg, opet ću umrijeti ali ću umrijeti kao JA, a ne kao loša kopija. My life, my death........

Znači, zla sudbina su sami ljudi, bar oni koji ne uspiju u postizanju ciljeva ljudskog društva. To se nipošto ne odnosi na autsajdere i bunotvnike koji preziru čitav ovaj bolesni sistem. Naravno, oni su također sudbina - ali ne u lošem smislu. I ne vjerujem da će se puno žaliti kako im je život usran, jer vrlo dobro znaju zbog čega se okreću protiv ostalih. Sada će mi netko reći kako oni zapravo nemaju sposobnosti da opstanu u svijetu pa se zato izvlače na to da mrze sistem, što i zna biti tako. Ali mi, tj. ja kao svojevrsni psihički buntovnik ZNAM zbog čega se okrećem protiv sistema. Naravno, ni ja nisam pošteđena jer "NIJEDAN ČOVJEK NE MOŽE ŽIVJETI IZVAN POLISA"...... Pa zato sam, jebiga, i ja prihvatila pojam sudbine, ali na ovaj način kako sam opisala.

I zato dobro pogledaj u ogledalo, pogledaj se još jednom i još jednom dok ne ugledaš ono što zaista jesi. Ako vidiš jedno ponosito lice inteligentnog pogleda, dobrog zdravlja i vitalnosti, znaš da si ti sam sebi dobra sudbina. Ali ako ugledaš neko budalasto i tupo lice telećeg pogleda puno naivne dobrote, bez imalo grama lukavosti u svojoj ispranoj glavi ili zaluđeni i divlji pogled pun ludila zbog psihoza ili suza zbog raznih strahova i depresije.....ONDA SI SJEBAN! Ali prije nego što padneš u bed, zapitaj se za koga si zapravo sjeban; za sebe ili zbog svog neuklapanja u socijalni sistem?...

srijeda, 11.05.2005.

RECITE NE DROGI

Kopam po svojim papirima i nađem ovu malu, bezazlenu, romantičnu obradu jedne naivne pjesmice još iz srednjoškolskih dana. Ne znam tko je bio autor originala, ali mu svakako poručujem da ide na edukaciju o drogama kako bi shvatio da je njegovu curu možda udario neki šlog, ali ne i joint.

RECITE NE DROGI! Kontekst ove pjesme ne sadržava skrivene poruke o podržavanju, uživanju i zlouporabi droge.

Napomena: ova pjesmica je sprdnja na jedan stari original stiha u kojem je dotični autor napisao kako joj je voljena djevojka umrla od MARIHUANE.
Ako itko bude svjedok takvoj užasnoj smrti, javite mi na već poznatu adresu.

special thanks to Nessie

PSYCHO-TEST ZA ME(N)TALCE I NE-METALCE

Osjećate li se usamljenim, ugroženim, poremećenim ili sexualno ugroženim kretenima? Ovaj test će vam pokazati koliko ste u pravu.


-------------------------------------------------------------------------------------------------------
PITANJA:
PONUĐENE ODGOVORE ZAOKRUŽITI.
STAVITI ZNAK"X" POD TOČKOM BROJ
1. I BR. 6.
________________________________________________________________________________

1. INTELIGENCIJA I KARAKTER

DA LI RODITELJI DOMA GOVORE SLJEDEĆE STVARI?
- Glup si ko parket.
- Moj pas ima veću inteligenciju od tebe.
- Ti si propali abortus, izbjeglica iz inkubatora, prognanik iz javnog WC-a.
- praviš se facom a ne možeš priznati da smo ti u djetinjstvu privezali kost
za leđa da se barem pas igra s tobom.
- Mozak ti je veličine Palčićevog palca.
________________________________________________________________________________
2. KOD TJELESNOG IZGLEDA
Kurac ti je veličine 25 (mm) DA MOŽDA
- vidiš ga pod mikroskopom. DA MOŽDA
________________________________________________________________________________

3. IMPOTENCIJA
Ne pomaže ti više ni viagra koju gutaš na kilograme, DA MOŽDA
čak ni onda kada je istopiš i upucaš si šut direktno u penis.
________________________________________________________________________________
4. MASTURBIRANJE

Kada drkaš treba ti sat vremena da svršiš.
- prvih 30 minuta zato što si zaboravio kako se to radi; DA MOŽDA
- drugih 30 minuta zato što ti je teško držati povećalo među zubima kako bi ga mogao vidjeti.
DA MOŽDA
________________________________________________________________________________
5. PUBERTET
Mutiraš kao vjeverica i brada ti raste kao dlake na majmunovom šupku. DA MOŽDA
________________________________________________________________________________
6. PROMISKUITET

Soba ti je prepuna Playboya, Erosa i tvrdih pornića (S/M, pi-shi., pedofilija) i krevet ti izgleda poput banke sa spermom?
Susjedi te ne mogu podnijeti jer im stalno siluješ mačke, pse, zamorce i ostale kućne ljubimce?
Toliko si opsjednut s jebanjem da ti je pobjegla jedina djevojka, njemački ovčar?
Trenutno držiš mamu vezanu pod krevetom jer su se sve gumene lutke probušile ispod tebe?
Jedina djevojka koja te nikada nije ostavila je Desanka Šakić?
________________________________________________________________________________
7. NEREALNI EGO

Na kurac si istetovirao XXL, ali svaka cura ti kaže da je to OPTIČKA VARKA. DA MOŽDA
Svi kondomi su ti preveliki pa im odrežeš vrh da ti bude normalna veličina. DA MOŽDA

MISLIŠ LI DA SI SAMO JEDNA RUŽNA IZRASLINA NA KURCU A TVOJ KURAC JEDNA GENETSKA POGREŠKA? DA MOŽDA
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ako se podudaraš u opisu pod više od polovine točaka, a naročito pod točkom br. 5 i 6, javi se obavezno na sljedeću adresu:

utorak, 10.05.2005.

još malo sranja....

Nikako da zaspim. Bio-ritam mi se okrenuo naglavačke...

Evo nekoliko posljedica koje će vam se desiti ako ne spavate preko noći:

1. Kada izađeš van, suze ti oči, sunce ti prave opekotine po koži jer ti se organizam totalno odvikao od danjeg svjetla. Imaš podočnjake do koljena i žmirkaš ko vampir.

2. Nekim čudom se nećeš moći javiti na telefonske pozive i poslat ćeš svakog u kurac ako te usude probuditi.

3. Gubiš svoj identitet jer si poznat kao luđak koji se šeta ulicama do jutra.

4. Izgubit ćeš posao.

5. Propustit ćeš podnevne vijesti.

6. Izgubit ćeš pigmentaciju i bit ćeš blijed do jaja.

7. Ako piješ, nećeš se uspjeti otrijezniti do 4 sata poslijepodne.

8. Izgubit ćeš kontakt sa svojim najbližima.

9. Počet ćeš pričati sam sa sobom jer ne vidiš nikoga oko sebe za komunikaciju.

10. Bit ćeš ovisnik o travi, jer nemaš drugog pametnijeg posla osim pisanja ovih gluposti i motanja frule...

11. Itd.


Hm.........mislim da i sve to skupa i nije toliko loše ako malo bolje pogledam.


Za kraj jedna pjesmica... Čupava, nadam se da ćeš izvući pouku iz toga ako budeš ovo čitala...i naravno očekujem tvoje mišljenje ( a i onih koji je pročitaju)

UPOZORENJE: Kontekst ove pjesme ne upućuje na skriveno podržavanje i pristranost droge, tajnih sekta a naročito ne kršćanstva.

THE BEGINNING

DAKLE...počinjem s izbacivanjem svojih misli...koje neće biti nimalo "normalne". Ali to je upravo razlog zbog kojeg i počinjem pisati.
Nadam se da ću uspjeti šokirati ili barem malo uvrijediti dotične osobe koje će biti opisane u skoroj budućnosti.

Ovdje se ne smije očekivati ništa normalno, standardno, lijepo ili pohvalno u pozitivnom smislu. Hoću da se svi dobro nasmiju (to se odnosi na one freakove koji su poput mene) i da se oni koji se ne slažu uvrijede do jaja (to će biti kreteni koji nisu poput mene, hehehe..)

Sve ono što napišem imat će jednu dozu brutalne zajebancije na račun postojećih vrijednosti i tzv. "svetih" i neupitnih stvari, vrijednosti za koje mislimo da su istinite...
Osim pljuvanja po sistemu, bit će opisa osobnih doživljaja (koji će biti puni pustolovina) kao npr. susret s alienima pod utjecajem čudnih sredstava, doživljaji koji su itekako vrijedni spomena...

by the way, moram vam proslijediti jedan oglas ljubaznog gospodina koji me zamolio za publish njegovih romantičnih riječi...

STARAČKI DOM "PLATI BORAVAK I CRKNI VESEO"
VJEČNO POČIVALIŠTE 13A
52134 SANATORIUM


Za gosp.Gojka Shupka
soba br. 666
Odjel za predsmrtne, impotentne mladiće

web adresa: http://uzmiteimimovinu.com
http://jošmalopaihnema.com

e - mail: hemoroid@inet.hr



sada sam već umorna tako da mi se ne da ništa pisati.

fuck you all do daljnjeg.