Zrćomanka i zrćomanije

Teške riječi HVALA i OPROSTI!

Nikad mi nije bilo jasno zašto je nekim ljudima toliko teško izustiti "hvala" nakon usluge koje si mu učinio ili bilo koje druge, pa makar i trivijalne, stvari. Doimaju se tako otvorenima, tako tebi kompatibilnima, a na poslijetku skužiš da se duboko u sebi bore sami sa sobom. Kakav to unutarnji nemir kod osobe mora postojat da izbjegava osnove bontona i "oprosti" nakon očite njegove povrede!?

Ako si s nekim našao zajednički jezik, našao si ga i budi sretan jer postoji netko poput tebe, tvoj klon s jedne strane, a opet, s druge strane, osoba jedinstvena sama za sebe. Teško je uopće to pronaći.

Kažu suprotnosti se privlače, je rajt. Privlače se do jedne granice, a kada uđeš u srž te osobe shvatiš da nikako s tom osobom ne bi htio provesti život jer ste previše različiti. Ne pušim te spike. Meni se nikada nije dogodilo da mi se emocionalno svidi netko s kim se danonoćno moram prepucavat oko najbanalnijih stvari. Zapravo, čak štoviše, mrzim kada svaku svoju riječ moram objašnjavati i opravdavati se jer ju dotični/a nije skontao. Nemam ja živaca više. Tko me kuži, kuži me, uopće mi više nije bitno. Ostali neka se potrude ili neka lete iz moga života ako im nije pravo. Bahato, ali funkcionalno. Ne moram i neću trpit sranja, prodike i pokušaje manipulacije. Prerasla sam to, a točku ako još nisam stavila, stavljam sada, službeno.

Nisam ni ja najsavršenija osoba, nitko nije, ali se trudim ne bit bahata prema osobama koje mi nešto znače, po tom pitanju sam preemocionalna, zašto, nemam pojma, valjda nešto ima u genetskom kodu. Jaka sam na jeziku i previše puta mi izlete stvari koje ne mislim, a prema osobama koje cijenim i poštujem. Na kraju se dovedem u onu situaciju u kojoj moram izustiti OPROSTI, i priznajem, nije ju lako izgovoriti i prije nego što ju izreknem, pokušavam se izvući, izmotati i prebaciti krivnju na drugoga, kao netko me nečim izazvao jer ja to ne bih rekla samo tako. To je moje opravdanje, tako je, prihvati ga ili nemoj, o daljnjoj konverzaciji ovisi kako će to sve pogodit osobu kojoj je upućen prigovor ili nešto slično vezano za situaciju u kojoj se JA moram ispričati. Priznajem, u većini situacija uspijem okrenut sve u svoju korist, ali to nije uvijek pravilo. Dogodi se da ne može uvijek biti sve po mom i tada ja gubim na onom drugom nivou, koji je itekako jako bitan. Poljuljam se i jednostavno neizbježna je ta teška riječ OPROSTI!

Pitanje postavljam ostalima, koji nemaju usađene neke riječi u sebi i svom vokabularu. A povrijede i svjesni su toga... i kad im to daš do znanja, ništa se ne mijenja, a trebalo bi, iz korijena...

Pitam se...