Dan ŽeNa!
Nekako sam se uljenila u zadnje vrijeme, ni da piskaram mi se ne da, al eto, obzirom da je danas Dan žena (šteta što nije neki državni praznik da ne moramo obavljat obveze) htjela sam sebi napisat nešto lijepo. :))
Skoro pa sam zaboravila, sreća pa imam tako dobre prijatelje pa mi je lega već jutros zaželio dobar dan. :) Dan ko dan, ništa posebno, a baš mi treba nekog uzbuđenja. :) Da smo sad u doba vitezova tretirali bi nas kao dame, ne mogu reć da mi fali to jer nisam doživjela taj osjećaj, al kontam da ne može bit loš. Danas nema pravih muškaraca. Ako želiš nekog, moraš se potrudit oko njega. Jebo to, nek se oni trude oko nas, mi imamo svoj dan, oni nemaju. :)))
Ne bi bilo loše kad bi barem svaki drugi bio, ono, dobar, da te tretira kao kraljicu, al neka ova druga polovica ne iščezne. Treba nam i onih za podizanje adrenalina, macho tipova oko kojih se trebaš preznojit da ih osvojiš. Pritom ne mislim da dubiš na glavi dok ti dotični ne pokloni malo pažnje, ali, ono, da postoji napetost koja ne znaš kak će završit... Meni osobno, prekipi već kad dečko nakon drugog, trećeg pozivanja na cugu izmišlja isprike. Takav je zauvijek odjebao karijeru. Nego, gdje sam ono stala... Nedostupnost, a kemija svuda oko vas.. Mmmm...
Idealno bi bilo da živimo u društvu gdje bi za svako raspoloženje mogao imat jednog jedinstvenog. Za maženje i nježnosti, za šetnjice, za pričanje, za tulumarenje, za napaljivanje, za sex... Nikad ne bi morali imat ljubavnike/ce. :)))) Znao bi da ih imaš za svako stanje drugog i ne bi bilo ljutnje jer bi to bilo normalno. Al pošto nije, i nikad neće bit...
Nemam ja ništa protiv monogamije, da se razumijemo, dapače, poštujem je i cijenim i ubila bi onog koji bi, pored mene, morao imat drugu. :) Al, brat, bratu, kad bi se našao barem jedan koji bi imao sve te kvalitete, nikad ga ne bih pustila.
Znam, u zadnje vrijeme sam postala sexualno ugrožena i gdje god da krenem i šta god da radim mislim samo na to, al jbg, veljača je bila iza nas, valjda ću se sad malo primirit. :)
Napokon se osjećam da živim... Kao tinejdžer koji je tek nedavno počeo izlazit i sve mi je ravno, briga gotovo i nemam, samo mi je do zajebancije. Neki kažu da ću ostat vječno dijete, neki opet misle da će me kad-tad neki momak uspjet primirit, a šta ja mislim o tome.. Ništa. Samo mi je sve smiješno i sva sam razdragana k'o leptirić. A nisam zaljubljena. Jedno vrijeme sam mislila da jesam, valjda sam to kratko vrijeme bila, sad su se ti osjećaji povukli (il ih bar kontroliram) i sad uživam u ovom stanju koje sad imam s dotičnom osobom...
Sex, anytime, anywhere, right now, a jeah! :)
I uživam... dok traje... Life is beautiful, samo ga moraš znat živjet...
Pusa ...
|
