Zrćomanka i zrćomanije

srijeda, 23.02.2005.

Irish coffe!

Dan k'o dan, od jutra orna, od tih sjetnih 7:10...

Budim se, nadrkana, mobitel vibrira, smeta mi svaka buka, pa i ta, najmanja, a uz samu pomisao da ispred sebe imam još jedan radni osmosatni dan... dođe mi da se objesim. Sama sam si kriva. 'ko će se javit kad treba nešto radit!? Ja budala, daj šta daš, rad nije nikog ubio, a bit će para. Mlada sam, nemam pravo kukat, al kad prođe tih 8 sati, šta mi ostane od dana!? Dođem kući u 16:15, pola 5, kako kad, izmorena, izmučena, sjednem pred TV i piljim satima u ništa. Ne znam koju seriju bih izdvojila, koja je gluplja od gluplje na TV-u počevši od Dadilje do Sabrine. S vremena na vrijeme (kad ne učim - a to je prečesto) dignem si neki filmić pa ga pogledam na kućnom kinu, još bolje nego da sam ga gledala u pravom. Izvalim se na krevet, a i ne moram se spremat.. Samo da na kraju ne ispadnem razočarana ko fol hitom!

Nego, da se vratim na dio o poslu.
Najbolji dio su pauze! I to ona od pola sata. Popiješ na miru kavicu, pojedeš doručak i možda ti još ostane vremena zapalit jednu, a sve to uz laganu pričicu s ekipicom. Kakva god je da je, ne mogu nam svi odgovarat, al bar je imamo... Mrzim jest sama!

Danas sam pauzu svoju provela na terenu... Točnije u Pubu. Nisam znala šta bih naručila, a inače volim tak malo eksperimentirat s cugama. Legica je jučer naručila neku Irish cream (kavu il šta već) i kontam, ajd ja ću danas, dobro je izgledala, a ima i malo alkosa da te ugrije.. Kasno sam shvatila da sam krivo naručila...

Cuga stigla, gledam ja u svoje, gledam u njeno, pitam konobara koja je razlika u cugama jer je moje podsjećalo na jednu od otmjenijih, a njena je bila u običnoj šalici za nescaffe ili čaj, a sirote grebemo svaku kunu ne bi li se "počastile" s kavicom u pauzi. Još je ona ostala švorc na jutarnjem doručku, a to smo se sjetile tek kad smo naručile.

Sve mi vrag ne da mira i pogledam ja napokon taj račun i ne vjerujem svojim očima. Jack Daniels! Pa tko je, pobogu, to naručio, ovo nije naš račun! Sva usplahirena hitam ka konobaru, kad ono majstor meni donio Irish coffe koja se sastoji od 0,03 Jack Danielsa, kave, limuna i šlaga. Jack Daniels je 15 kn, ono malo kave 7 kn, a ja... ŠVORC! Još i njenu kavu treba platit! Kako ćemo to izvest, prat ćemo suđe do kraja radnog vremena. Ajme neugodnosti! Koke došle na finu cugu, na kraju nemaju kak platit. K'o sponzoruše!

Sva sreća pa smo srele neke poznate koje smo nažicale da nas izvuku... Pitam se, što bi bilo da njih nije bilo... Gulp! :)

- 16:39 - Proseri se (0) - Iskakaj - #

ponedjeljak, 21.02.2005.

Just one ordinary day with craps...

Bemti!

Zar uvijek ja, jebeno, moram imat nekih problema kad 'oću napisat nešto!?
Vječito me komp zajebava! Te ovo, te ono, te je spor pa zablokira, te nemoš spržit nešto jer nema mjesta na kompu, te tri dana dok otvorim nešto što tražim... Ma kvragu, dođe mi da bacim tu staru kantu i konačno si kupim nešto pošteno! Trošim pare na razne glupavoće koje mi uopće ne trebaju, kao, trebat će mi možda za mjesec dana pa nek se nađe..

Baš sam neki dan spržila pola plaće (studentske) u DM-u. Na šta!? Na dezić, labelo (Rosal) jer je masniji :), sjajilo koje "moram" imat, rumenilo koje "moram" imat, puder (u slučaju da baš sad potrošim onaj kojeg trenutno trošim), neka pizdarija što si redovno kupujem i prskam majice kad dođem s kave jer smrde po dimu i 2 paketa žvaki Orbit za djecu... Puf, ode ni manje ni više nego 306 kn. A šta mi je od toga zaista trebalo!? Dezić! A ni pola sata ranije kupim maramu, MARAMU, jebote! Bila je lijepa, nisam mogla odolit, a nikad u životu nisam na sebe stavila maramu. Čak ni ne znam kak se to nosi. Al u slučaju ako mi se baš sad bude htjelo nosit, da ne budem seljak i ne posuđujem. Da ne nabrajam još štošta jer ću se dodatno nasekirat, toga dana sam potrošila oko milju kuna (čitaj: TISUĆU kuna)... Vidjela sam da sjeverni dio nam Republike za milijun kuna govore milja pa da ne bi bilo da sam rokfeler. :)

...platila neke dugove, ušla u nove, a još mi je ostala kazna od murije 1.240,00 kn! Kako sam to uspjela!?
Jednostavno! Nisam uspjela "zašprehat" murjake jedan vikend oko 5 am...

K'o za kurac, krenem s mjesta zločina oko pola 5 namazana ko deva i kontam, nema ih garant! Ak ih i ima, past će oni na moj šarm, ionako su već 100 puta pali, a i imam dar govora poprilično pa ću se već nekako izvuć. Aha!

Pitate se (a i ja sve češće) zašto piješ dok voziš!? Imam jadnu ispriku... Naime, od dijela grada gdje izlazim do kuće imam, brat bratu 500 m. Imam i svoje puteljke do kuće i mjesto na kojem redovno parkiram gdje lešinara nema. Ili se tako izvlačim ili sačekam 5 ujutro dok idu lizat guzice šefovima u postaju. Poslije toga ih nema više jer rijetko šta radi poslije 4, a kamoli 5.

Nego, da se vratim ja na staru priču...
Toga dana, odnosno jutra, nisam išla kući svojim dobro provjerenim puteljcima nego se meni još malo zabavljalo pa sam htjela skoknut na jednu zekicu-pekicu na drugom kraju grada... Kad ono, iza ugla... Hop! Lizaljka ravno ispred mene! A šta ću, nisam vandal pa neću prošibat, a i nemam neka kola za trke. Uz to, studiram pravo pa kad je zakon na snazi ima onih koji ga provode pa i onih zbog kojih ga provode, a ta sam tada bila ja. Ja, koja, sirota, nikom ništa nisam skrivila. Bila sam manja od makovog zrna jer sam znala šta me čeka.

Gasim auto, otvaram prozor, udaljavam se od njega da se što manje osjeti da bazdim i zapregnem u torbicu ne bi li našla tu skrivenu vozačku i prometnu. I našla sam ih. Sva sretna što imam potrebne dokumente dajem ih rendžeru i glupavim smješkom na upit odgovaram: "Jedno pivo." Znam, svi su mi stoput rekli da je bolje da kažem da nisam pila ništa jer je veća vjerojatnost da će me pustit bez da pušem, al jbg, ja poštenjačina velika ne znam lagat. Doduše, bila bi istina da sam rekla da sam popila galon piva, a ne jedno (na kraju se ispostavilo, veliko, od pola litre). :D

Nakon što su me upoznali s načinom puhanja (kao ja to već ne znam) trebalo je to prenjet u stvarnost. Uvijek sam se trudila slušat stare pijance kako i na koje načine najbolje odpuhat, al se uvijek sjebem. Ne znam ja to! Ispod jezika, dah iz usta, ne pluća, svašta nešto, al ne mogu. Nikad mi nije uspjelo prevarit dreger. A onih 8 sec u kontinuitetu, ajme majko! Svaki put facu napravim, kao da ću se ugušit, nemam ja tolko daha i zamisli, nikad mi ne uspije. Zamalo pa sam pod mus išla u bolnicu na vađenje krvi, al sam odjednom propjevala. "Dajte još jednom, ajd!" Manja od makovog zrna. Opa! 1,5! A osjećala sam se pijanije. Možda se još i smanjilo jer sam netom prije pojela trokutić pizze. Kasnije skontam u primjedbama da su imali primjetit alkoholni zadah...

Ništa nije pomoglo, ni zapomaganje: "Nemojte, ja sam student, nemam prihoda, starci će me ubit, jec, jec...", ni pokušaj dogovaranja: "Pišite mi dvije kazne za pojas, ma tri, samo mi nemojte vozačku oduzet", ni objašnjavanje kako imam 500 m do kuće i kak sam čekala 5 h dok se "gužve" raščiste (da, baš), a pogotovo kako im ulicama šeću serijski ubojice, silovatelji i slični (previše gledam filmove)... Čak sam i suzu pustila, i to ne jednu nego cijeli potok. Nemam običaj plakat, al kad me krene... Bila sam natečena cijeli sutrašnji dan. A čemu mogu zahvalit... Ludoj glavi i činjenici da se nikad neću opametit... Kažu, uči se na tuđim greškama, kako kad ni na svojima ne izvučem nikakvu pouku!? Ili ne želim... lijena sam da idem pješke do grada, još ljenija kad treba žicat prijevoz, a najmanje željna da mi se kreten neki ponudi da će me pratit kući. Prerasla sam ja to. Hoću se osjećat k'o diva koja sjeda u svoju limuzinu (samo bez vozača) i ide gdje god hoće i kad god hoće. To sam i dobila, samo što sad imam još jednu kaznu u nizu, tri kaznena boda i u iščekivanju sam rješenja od suda...

- 18:08 - Proseri se (0) - Iskakaj - #

ponedjeljak, 14.02.2005.

Valentine's Day...

Moj prvi dan zaljubljenih da ga provodim sama (ako se ne računaju kolege i prijatelji). Prvi put nakon 5 godina. Pokušavam se sjetit kako sam to nekoć podnosila, al blijedo se sjećam samo nekih sitnih detalja, primjerice da sam se jedno Valentinovo razbolila i ležala u krevetu s gospođom temperaturom od 40 Celzijevih i da mi je bilo gore nego sad. Malo dramatiziram, al moram, takav je dan. Tješi se! :)

Majčica moja mila me danas obradovala s prekrasnom žuto-crvenom ružicom i bombonjericom u obliku srca, a tko će ak ona neće. Doduše, i psu je kupila neke grickalice i kaputić (što je meni strašno smiješno jer kaputića ima svih boja i materijala), a k'o da konta da je TAJ dan. Bolje da joj je momčića nekog nabavila... :)

Da prijeđem na onaj dio bez poante kojeg sam htjela naglasit...

Sjedim danas ja na poslu, piskaram, zovem ljude i upisujem potrebne podatke u komp i sjedim tako 8 sati. Uopće na pauze nisam išla, što inače nije običaj. Iskoristila sam svoju od pola sata na kojoj sam bila jadnih 20 minuta, pojela pola sendviča i natrag na posao. Svaka firma bi bila sretna da me ima. :) Nisam mogla izdržat sve te fore i fazone za današnji dan. Hrpa cura sjede u "sobici za pušenje" ((dalje: (ako bude - sobici)), listaju kataloge vjenčanica i ukrasa za vjenčanje i pričaju kud koja večeras ide s izabranikom svoga srca. Svaka, pa čak i ona koja mi se najmanje sviđa i koja uopće ne liči na žensko, ima s kim provest današnji dan. Osim mene. Pih! Došlo je do toga da sam imala onaj tupi pogled na licu, kao ništa se mene ne tiče, ne mogu vas više slušat, k'o da imam jebeni PMS i da su svi odreda morali pitat koji mi je kurac jer nisu navikli da šutim i ne pijuckam kavicu s njima. A nisam bila baš ni rječita. Eto, ima i nas samotnjaka na današnji dan kojima se uopće ne posvećuje pažnje. I nama treba neka lijepa riječ i pokoji prijedlog kako sam provesti mirnu večer. Kad bi se bar mogli sami sa sobom zabavit kao s drugom osobom, a svi kao pričaju kako sebe voliš najviše na svijetu. A kako to pokazat!? Buci-buci pred ogledalom!? Kako da ne! Lakše ću pričekat da dođe plaća pa ću si kupit nešto lijepo...

Svim zaljubljenim dušama SRETNO, nisam ja baš tako pesimistična k'o što možda sad izgleda. :D

- 17:24 - Proseri se (2) - Iskakaj - #

nedjelja, 13.02.2005.

Sunday, bloody sunday...

Nakon svakog dobro provedenog vikenda, kako to inače biva, moramo se suočavat s posljedicama koje slijede. Glavobolja, dehidracija, zategnuta / zgužvana koža lica i ispucale usne samo su dio u masi stvari. Čudno je kako jedva čekaš da se dobro potkuješ alkoholnim pićima i odeš negdje u zadimljeni kafić gdje u 100 kvadrata ima 300 ljudi, gdje se svi naguravaju i to im je normalno, gdje te proliju pa nikom niš, ni sorry, još se ti njima moraš ispričavat što si se tamo zatekao u trenutku kad je on prolazio. Ma daj! A svaki vikend sve ispočetka i opet ista mjesta i isti ljudi i prokleta nedjelja koja je jedini dan u tjednu kad se cijeli dan možeš odmarat i smrdit u krevetu, a šta se meni svaki put desi... Dođem kući oko 5, spavam do max 11 i onda sam sva nabrijana cijeli dan jer se nisam naspavala. A nijedan vikend ne prođe da ne izađem van. Barem jedan dan. A onda se pitam, kad ću, ak neću sad. Gledam svoje legice, većina ih se skrasila s dečkima, izlasci kao da su davno iza njih, imaju kobojage dosta godina da bi još uvijek izlazile, a ja baš izašla iz dugogodišnje veze i sad imam veću potrebu za izlaženjem nego ikad prije. To je bio i jedan od razloga zašto više nismo zajedno, njemu je dopizdilo što "previše" izlazim, a meni je dopizdilo što sam se uvijek ja više njemu prilagođavala nego on meni. Na kraju mu je sve smetalo, moji muški prijatelji (koji su, btw, samo prijatelji), legice koje su ostale "normalne" s kojima mogu izać i milijardu ostalih stvari. Jadno je što na kraju skontaš koliko vremena provedemo s osobom koja nas uopće ne pozna i ne razumije. Zašto je tako teško bilo srezat probleme u korjenu, a svi se jebeno uvijek nadamo da će se stvari s vremenom popravit, same. Ništa se samo ne popravlja, da bi se ostavila čista situacija potrebno je obostrana želja za promjenom i prilagođavanjem, ponekad i izlazak iz veze kad ona počinje gubit smisao. Ljudi su me počeli ispitivat jer se vidim s njim u budućnosti, bla, bla, koje su pozitivne stvari naše veze, a šta sam ja na to uspjela reći... Šutila sam i prevrtavala situacije u glavi ne bi li se nečeg sjetila. Navika! Samo to sam uspjela izgovorit. Ljubav, hmmm.... vjerojatno da, ali se i ona vremenom gasila. Sad napokon mogu pogledat situaciju otvorenih očiju jer mi je trebalo to vrijeme bez njega. Nije prošlo puno vremena, tek mjesec dana, al se dobro osjećam. Izašla sam iz skoro 5-godišnje veze i sad se opet osjećam kao tinejđerica, slobodna i vrckava. Dal' sam sretna, ne znam. Još sam u fazi prilagođavanja na novonastalu situaciju i zbog toga sam sretna jer da ona nije nastala još uvijek bih se patila u nesretnoj vezi. Svakom od nas treba ljubavi i pažnje, zagrljaj bliske osobe i kad to nemaš, htio bi da imaš, a kad nađeš sve je super, krasno, bajno nekoliko mjeseci i onda upadneš u neku kolotečinu, probleme i sl. Nije tako kod svakih veza, ali ih ima i to je dio naše svakodnevice. Moramo znat izabrat pravu osobu. Pitanje je kako znaš jel to ona prava!? ...
Nedavno mi se dogodilo jedno poznanstvo s osobom koja mi je karakterno jako slična, puno smo pričali, satima do kasno u noć, naboji su bili sve jači, pale su i neke emocije.. u početku s njegove strane jer sam ja još tada bila u vezi. Vezu sam srezala i zauvijek ostavila u prošlosti, on je imao velik utjecaj na moju odluku. Bila sam preslaba da kažem da je treba doć kraj, a preiscrpljena da bi mi bilo stalo do toga. Nedavno sam i ja počela gajit osjećaje prema Njemu, svijet je opet postao ružičast i lijep i bila sam sretna što je netko opet to uspio pobudit u meni. Tad mi je rekao da su mu se osjećaji prema meni povukli i to zbog nekih situacija s bivšim koje sam morala napravit jer su ostale nerješene, a sve samo zato da bi mogla iskreno Njemu pružit priliku...
Sad se opet osjećam prazno, nezaštićeno i, premda on voli provodit vrijeme sa mnom i igrat se sa mnom, ne znam kako njegove riječi izbacit iz glave i ponašat se kao da se nije ništa desilo. Fali mi i ona mala toplina koju sam jednom mogla osjetit... Kako to vratit!?!?

- 18:21 - Proseri se (0) - Iskakaj - #

petak, 11.02.2005.

Me, myself & I

Nova godina... Svake godine pred Novu odlučujem o "važnim" stvarima koje trebam rješavat i nikad ništa nisam napravila. Tako sam i sad, pred Novu, odlučila počet scribirat nešto, otvorila blog (pod drugim imenom), napisala par rečenica i stop. Nažalost, tako stvari stoje svake godine i sve započeto ostane nedovršeno. A mrzim to! Tip sam osobe koja je kritična prema takvim stvarima, tobože nisam ja takva, a u zadnje vrijeme sve što radim, ne odradim do kraja. Blah! Iskreno se nadam da ću se posvetit malo svojim mislima i željama pa svako malo osvježavat stranicu radi opće i svoje dobrobiti. :))
Ne sjećam se kad sam knjigu pročitala, osim onu dosadnu ispitnu literaturu koju nitko ne čita s guštom. E, pročitala sam nedavno stari dnevnik iz srednje i kidala se od smijeha. Ajme majko, kakve su me stvari onda morile. Glavna preokupacija je bila dal' otić na prvi sat il ga provest u "Mišku". Jebate! Ne mislim da sam sad neka super zrela osoba, još sam u razvijanju i traženju sebe, iskušavanju novih, zanimljivih ljudi i situacija, a nisam tak ni stara da bi me to bediralo. 24 kuke nosim na "plećima" i osim što imam išijas i kojekakve razne boleštine, dobro sam. :) Šalim se, naravno.
E sad, kako i šta me ponukalo da ponovo počnem scribirat...!? Nedavno sam čeprkala po internetu i pokušavala pronaći nešto i igrom slučajnosti (kako to obično i biva) naletila na jedan zanimljiv blog. I tako čitam ja njega (čita on mene), :) i postanem ovisnica o čitanju tuđe intime. I tako mene pukne, zašto i ja ne bih pisala o svojim bedastoćama i hranila tuđe umove. :) Nisam mišljenja da će se baš moj blog, obične smrtnice, čitat, al čitat ću ga sama i bit sretna. :)
Bilo kako bilo, upotpunit ću si život novinama i počet iz početka. Kasnije možda otkrijem o čemu se sve radi, zasad ću bit kratka, ovo je ipak prvo piskaranje pa da mi se ne zapale prstići. :)
See ya soon...

- 17:58 - Proseri se (2) - Iskakaj - #

Sljedeći mjesec >>