Just one ordinary day with craps...
Bemti!
Zar uvijek ja, jebeno, moram imat nekih problema kad 'oću napisat nešto!?
Vječito me komp zajebava! Te ovo, te ono, te je spor pa zablokira, te nemoš spržit nešto jer nema mjesta na kompu, te tri dana dok otvorim nešto što tražim... Ma kvragu, dođe mi da bacim tu staru kantu i konačno si kupim nešto pošteno! Trošim pare na razne glupavoće koje mi uopće ne trebaju, kao, trebat će mi možda za mjesec dana pa nek se nađe..
Baš sam neki dan spržila pola plaće (studentske) u DM-u. Na šta!? Na dezić, labelo (Rosal) jer je masniji :), sjajilo koje "moram" imat, rumenilo koje "moram" imat, puder (u slučaju da baš sad potrošim onaj kojeg trenutno trošim), neka pizdarija što si redovno kupujem i prskam majice kad dođem s kave jer smrde po dimu i 2 paketa žvaki Orbit za djecu... Puf, ode ni manje ni više nego 306 kn. A šta mi je od toga zaista trebalo!? Dezić! A ni pola sata ranije kupim maramu, MARAMU, jebote! Bila je lijepa, nisam mogla odolit, a nikad u životu nisam na sebe stavila maramu. Čak ni ne znam kak se to nosi. Al u slučaju ako mi se baš sad bude htjelo nosit, da ne budem seljak i ne posuđujem. Da ne nabrajam još štošta jer ću se dodatno nasekirat, toga dana sam potrošila oko milju kuna (čitaj: TISUĆU kuna)... Vidjela sam da sjeverni dio nam Republike za milijun kuna govore milja pa da ne bi bilo da sam rokfeler. :)
...platila neke dugove, ušla u nove, a još mi je ostala kazna od murije 1.240,00 kn! Kako sam to uspjela!?
Jednostavno! Nisam uspjela "zašprehat" murjake jedan vikend oko 5 am...
K'o za kurac, krenem s mjesta zločina oko pola 5 namazana ko deva i kontam, nema ih garant! Ak ih i ima, past će oni na moj šarm, ionako su već 100 puta pali, a i imam dar govora poprilično pa ću se već nekako izvuć. Aha!
Pitate se (a i ja sve češće) zašto piješ dok voziš!? Imam jadnu ispriku... Naime, od dijela grada gdje izlazim do kuće imam, brat bratu 500 m. Imam i svoje puteljke do kuće i mjesto na kojem redovno parkiram gdje lešinara nema. Ili se tako izvlačim ili sačekam 5 ujutro dok idu lizat guzice šefovima u postaju. Poslije toga ih nema više jer rijetko šta radi poslije 4, a kamoli 5.
Nego, da se vratim ja na staru priču...
Toga dana, odnosno jutra, nisam išla kući svojim dobro provjerenim puteljcima nego se meni još malo zabavljalo pa sam htjela skoknut na jednu zekicu-pekicu na drugom kraju grada... Kad ono, iza ugla... Hop! Lizaljka ravno ispred mene! A šta ću, nisam vandal pa neću prošibat, a i nemam neka kola za trke. Uz to, studiram pravo pa kad je zakon na snazi ima onih koji ga provode pa i onih zbog kojih ga provode, a ta sam tada bila ja. Ja, koja, sirota, nikom ništa nisam skrivila. Bila sam manja od makovog zrna jer sam znala šta me čeka.
Gasim auto, otvaram prozor, udaljavam se od njega da se što manje osjeti da bazdim i zapregnem u torbicu ne bi li našla tu skrivenu vozačku i prometnu. I našla sam ih. Sva sretna što imam potrebne dokumente dajem ih rendžeru i glupavim smješkom na upit odgovaram: "Jedno pivo." Znam, svi su mi stoput rekli da je bolje da kažem da nisam pila ništa jer je veća vjerojatnost da će me pustit bez da pušem, al jbg, ja poštenjačina velika ne znam lagat. Doduše, bila bi istina da sam rekla da sam popila galon piva, a ne jedno (na kraju se ispostavilo, veliko, od pola litre). :D
Nakon što su me upoznali s načinom puhanja (kao ja to već ne znam) trebalo je to prenjet u stvarnost. Uvijek sam se trudila slušat stare pijance kako i na koje načine najbolje odpuhat, al se uvijek sjebem. Ne znam ja to! Ispod jezika, dah iz usta, ne pluća, svašta nešto, al ne mogu. Nikad mi nije uspjelo prevarit dreger. A onih 8 sec u kontinuitetu, ajme majko! Svaki put facu napravim, kao da ću se ugušit, nemam ja tolko daha i zamisli, nikad mi ne uspije. Zamalo pa sam pod mus išla u bolnicu na vađenje krvi, al sam odjednom propjevala. "Dajte još jednom, ajd!" Manja od makovog zrna. Opa! 1,5! A osjećala sam se pijanije. Možda se još i smanjilo jer sam netom prije pojela trokutić pizze. Kasnije skontam u primjedbama da su imali primjetit alkoholni zadah...
Ništa nije pomoglo, ni zapomaganje: "Nemojte, ja sam student, nemam prihoda, starci će me ubit, jec, jec...", ni pokušaj dogovaranja: "Pišite mi dvije kazne za pojas, ma tri, samo mi nemojte vozačku oduzet", ni objašnjavanje kako imam 500 m do kuće i kak sam čekala 5 h dok se "gužve" raščiste (da, baš), a pogotovo kako im ulicama šeću serijski ubojice, silovatelji i slični (previše gledam filmove)... Čak sam i suzu pustila, i to ne jednu nego cijeli potok. Nemam običaj plakat, al kad me krene... Bila sam natečena cijeli sutrašnji dan. A čemu mogu zahvalit... Ludoj glavi i činjenici da se nikad neću opametit... Kažu, uči se na tuđim greškama, kako kad ni na svojima ne izvučem nikakvu pouku!? Ili ne želim... lijena sam da idem pješke do grada, još ljenija kad treba žicat prijevoz, a najmanje željna da mi se kreten neki ponudi da će me pratit kući. Prerasla sam ja to. Hoću se osjećat k'o diva koja sjeda u svoju limuzinu (samo bez vozača) i ide gdje god hoće i kad god hoće. To sam i dobila, samo što sad imam još jednu kaznu u nizu, tri kaznena boda i u iščekivanju sam rješenja od suda...
|
