Odabirete li prosjek ili uspjeh?
|
Bojim se prosječnosti, i to – panično. Svaka moja sljedeća misao je usmjerena radu na nečemu što će me odvesti korak dalje. Uvijek planiram barem tri koraka unaprijed. Ne želim se opustiti. Želim se isticati. Želim zarađivati više, raditi zanimljiviji posao. Želim stvoriti nešto. Radim na slobodnom vremenu. Ne dozvoljavam da mi poslovne obaveze ne ostave nimalo vremena za obitelj. Iznenađujemo se međusobno sitnim poklonima, porukama, stihovima, ručkovima, izletima u prirodu. Izlazimo van, papamo u finim restačima, skupa idemo na rekreaciju. U seksu mu također ne dam da se opusti :) Proučavam parove oko sebe kako malo vremena provode zajedno. A s djecom da ne govorim. Ovo ljeto mi se žalila jedna prijateljica da je nagovorila muža da sina ujutro vozi u vrtić jer ga dijete inače uopće ne vidi. Uopće nema osjećaje prema ocu. Prestrašno! On je manager i danima zna biti na putu, a vikendom umjesto da bude s najbližima (valjda mu to jesu) on igra golf. Ne želim si to dozvoliti. Nadalje, radim na svome tijelu, bavim se fitnessom, plivam, sunčam se. Održavam prijateljstva. Pokretač sam skupova u društvu. Poznanice mi se čude što imam toliko prijatelja i u toliko različitih gradova, te različitih godina. Zašto bi nam prostorna dislociranost bila prepreka? Pogotovo u doba e-maila. Uvijek imam gdje provesti odmor i oni kod mene, naravno. Trudim se putovati što više. Sad mi je New York u planu i jedno skijanje. Potrebno je malo ekstra energije uložiti i kockice se poslože baš kako smo htjeli. Ako ništa ne dajemo ne možemo ni očekivati da će nam se vratiti, zar ne? Nekad uspjeh dođe prije, nekad kasnije, ali onima koji su uporni i pametni ne izostaje, SIGURNO! |