Prijatelji stari gdje ste?
|
U zadnje vrijeme imam ozbiljnih problema s pronalaskom prijatelja. Ne za partijanje. To se uvijek nađe, nego onih pravih, kojima možeš otvorit dušu i srce bez da će to iskoristiti protiv tebe. Bez da moram paziti što ću reći, a da to sutradan cijelo selo ne sazna. Oni pravi frendovi se rasuli po bijelom svijetu. Druženje nam se svodi na nalaženje 2 puta godišnje i duuuuuuuuge telefonske razgovore, a i za to već nemamo vremena. Sranje! Fali mi netko da istresem sve što me tišti. Napunila mi se vreća i trebam je negdje istrest, a nemam kome pa tako pati muž :) Još ću mu početi pričati o muškarcima koji me pale, neprežaljenim ljubavima i sl., a onda ne bu dobro :) U zadnje vrijeme taman kad se sprijateljim s nekim i otvorim mu malo svoje ljušturice, odmah upotrijebi koju informacijicu protiv mene. Relativno dobro živim (za RH prilike) i onda čim pričam o poslu, autu, shoppingu, putovanjima, ispada da se hvalim. Moram točno paziti o čemu ću pričati i kome ću što reći. Fučkaš takve nazovi prijatelje! Nemam s kime podijeliti svoje uspjehe, a 'neuspjehe' jedva čekaju. Nema veze što su, nažalost, u nepovoljnijoj situaciji od mene. Bitno da komentiraju moj život. Sami nisu dovoljno hrabri da djeluju, nego samo kukaju. I eto ti sad. Ne mogu naći frendicu koja ima cijelodnevni posao i muža. Jer teško će me netko tko još studira i živi s roditeljima shvatiti. Ili prijateljica koja od kad ju znam nema dečka pa se nađe pozvana komentirati muško-ženske odnose. A takva sam osoba da imam veliku potrebu za druženjem i razgovorom. Drage moje prave prijateljice, sve više shvaćam koliko vas je važno sačuvati tu negdje na sredini prsa. Hvala vam što ste još uvijek blizu iako daleko. Što se još čujemo, a od škole je prošlo podosta vremena. Što se nismo zaboravile, pogotovo sada kada smo samostalne i kada nam kilometri ne predstavljaju problem. Hvala na svakoj čestitki za rođendan ili Božić jer znam da je iskrena. Držim fige da se skupimo ovu zimu na skijanju! |