U zadnje vrijeme imam ozbiljnih problema s pronalaskom prijatelja. Ne za partijanje. To se uvijek nađe, nego onih pravih, kojima možeš otvorit dušu i srce bez da će to iskoristiti protiv tebe. Bez da moram paziti što ću reći, a da to sutradan cijelo selo ne sazna. Oni pravi frendovi se rasuli po bijelom svijetu. Druženje nam se svodi na nalaženje 2 puta godišnje i duuuuuuuuge telefonske razgovore, a i za to već nemamo vremena. Sranje! Fali mi netko da istresem sve što me tišti. Napunila mi se vreća i trebam je negdje istrest, a nemam kome pa tako pati muž :) Još ću mu početi pričati o muškarcima koji me pale, neprežaljenim ljubavima i sl., a onda ne bu dobro :) U zadnje vrijeme taman kad se sprijateljim s nekim i otvorim mu malo svoje ljušturice, odmah upotrijebi koju informacijicu protiv mene. Relativno dobro živim (za RH prilike) i onda čim pričam o poslu, autu, shoppingu, putovanjima, ispada da se hvalim. Moram točno paziti o čemu ću pričati i kome ću što reći. Fučkaš takve nazovi prijatelje! Nemam s kime podijeliti svoje uspjehe, a 'neuspjehe' jedva čekaju. Nema veze što su, nažalost, u nepovoljnijoj situaciji od mene. Bitno da komentiraju moj život. Sami nisu dovoljno hrabri da djeluju, nego samo kukaju. I eto ti sad. Ne mogu naći frendicu koja ima cijelodnevni posao i muža. Jer teško će me netko tko još studira i živi s roditeljima shvatiti. Ili prijateljica koja od kad ju znam nema dečka pa se nađe pozvana komentirati muško-ženske odnose. A takva sam osoba da imam veliku potrebu za druženjem i razgovorom.
Drage moje prave prijateljice, sve više shvaćam koliko vas je važno sačuvati tu negdje na sredini prsa. Hvala vam što ste još uvijek blizu iako daleko. Što se još čujemo, a od škole je prošlo podosta vremena. Što se nismo zaboravile, pogotovo sada kada smo samostalne i kada nam kilometri ne predstavljaju problem. Hvala na svakoj čestitki za rođendan ili Božić jer znam da je iskrena. Držim fige da se skupimo ovu zimu na skijanju!
Post je objavljen 24.08.2005. u 13:12 sati.