FRENDICI...

Dio pisma...

Ja sam ok, trudim se biti pozitivna i happy ne samo radi sebe, nego i ljudi oko mene...
Radi svih osoba do kojih mi je stalo. Iako, naravno da ima trenutaka kada se osjecam
daleko, kao stranac, od svih ostavljena, zaboravljena... Ponekad i od tebe.. Cesto
razmisljam gdje si, sta radis u nekim trenucima, kada pozelim biti s tobom...
A onda se u glavi, u mislima vracam unatrag, u nasu proslost... Vracam filmic po filmic,
trenutak po trenutak... A znas mene, kako slabo pamtim, no znam i osjecam da nam
je bilo lijepo i melankolicno se smijesim, ne zeleci da taj osjecaj ode...
No ipak svjesna stvarnosti, probudim se i otkrivam sadasnjost, ne zeleci je, jos uvijek,
prihvatiti... Nije lako... Ali sretna sam jer znam da cak i tako daleko imam svog andjela
cuvara... No isto tako i tuzna sto ponekad imam osjecaj da ga uopce ne poznajem.
Evo sto si mi kilometrima daleko, ne dopusti da to postanes doista... Sjeti se da postojim
Negdje se nalazim... Ne dopusti da budemo stranci, sjeti se da postoji jos vrsta ljubavi
a to je ona prijateljska...
Mozda si odlucila, odlaskom, krenuti ispocetka i kako kazu "zaboraviti" na sve.... Da.....
Ali izbrisati me ne mozes... Ja sam jos uvijek ziva makar me ne vidjas svaki dan...
Volim te...

Nemoj da te molim da me primjetis, nego to ucini jer ti je doista stalo...

....trenutak srca...
.

"I moram dalje bez osmijeha tvog sestro
srca mog, i moram dalje bez imena tvog
sestro srca mog..." (crvena jabuka)


For my N...kiss

09.02.2007. u 16:47 · Ostavi komentar (4) · Isprintaj · #