Probudio sam se nakon pijanke, i tako, imam život. Zapravo nemam, no što je zapravo život, jel.. Puca me post-alkoholna-polu-depresija te se ne volim previše. Volio bih izaći iz svoje kože i smijat se sebi, dijelit si pametne savjete i objašnjavati si kako sam i u čemu pogriješio. No ovako kad sam si u koži to mi je malo glupo. Moram se valjati u svojem blatu kao svinjče. Oink, jel.
E da, i čačkam uho sa noktom kojeg sam zaboravio odrezati jučer. Koliko smušen moraš bit da odrežeš sve nokte osim nokta na kažiprstu lijeve ruke?! Sad u usporedbi sa drugima izgleda ogromno, monstruozno. To je najveći fakin nokat na svijetu! S tim noktom bi mogao ubit, mogao bi i spasit, mogao bi sve! Da sam u westernu i da idu vješat neku nedužnu dijevu ja bi ju mogao spasiti tako da odrežem konop, toliko je velik nokat. Freddy Krueger bi mi zavidio da me vidi koliki je nokat. Užas.
Baš sam se sjetio kako sam se jednom rasplakao kao mali. Vidio sam na televiziji jednog čiču koji pokazuje zadnju stotinjarku koju ima i kojom kupuje kruh. To je bilo previše za malog, zaštićenog, uhranjenog mene. Jeo sam biftek i solio ga suzama zbog tog starca sa licem nalik na oranicu iskrivljenu od patosa. O, kako mi se srce stezalo. Svjetska bol. Plakao sam zato što postoji neimanje.
No danas sam pametniji.
|
