Evo ja sam na primjer vlasnik jednog restorančića u Zagrebu i tražim novog konobara. Postavim posvuda oglase "tražim konobara, dođi u četvrtak, 8:00 sati" i razmislim kakvog konobara hoću.
Došao je i taj dan, jutro je bilo svježe i okupano suncem koje je stvaralo blještave zvjezdice u kapljicama rose. Ušao sam u restoran gdje se skupilo dosta ljudi. Rekao sam im da ulaze jedan po jedan u drugu salu gdje ću ih ja ispitivati. Otišao sam u drugu salu i viknuo "SLIJEDEĆI!"
Kako se zoveš? - Marko.
JA: Ajde Marko, zamisli da sam ja gost i da naručujem čevape, može?
MARKO: ...
JA: Može?
MARKO: (klimne glavom)
JA: Molim vas jedne čevape.
MARKO: ...
JA: Ali znate, ja imam alergiju na sve što u sebi ima pšenične proizvode.
MARKO: (lice mu poprimi neviđeno tužan, samilosni izgled, a donja usnica mu zadrhti i procijedi jedno srcedrapateljno..) ..zašto?!
JA: ...
(istrči iz sale da mu ne vidim suze)
JA: SLIJEDEĆI!
Slijedeći je bio isto Marko, ali ovaj je izgledao staloženije.
JA: I ti si Marko ha? Ajde, zamisli da naručujem čevape.
MARKO: Jesam.
JA: Imam bolest zbog koje ne mogu jesti proizvode koje imaju pšenicu.
MARKO: Nemamo pšenice.
JA: Jel imate kruha?
MARKO: Mislim da imamo.
JA: Ne mogu jesti kruh.
MARKO: Zašto onda tražite kruh.
JA: Jer ga ne mogu jesti jer ne mogu jesti pšenicu.
MARKO: ...
MARKO: Nemamo pšenicu.
JA: SLIJEDEĆI!
Slijedeća je bila Marija.
JA: Želio bih jednu pljeskavicu.
MARIJA: Mislite čevape?
JA: ... Ne, pljeskavicu.
MARIJA: Nemamo pljeskavice.
JA: Imamo.
MARIJA: Nemamo.
JA: Jel imamo čevape.
MARIJA: (sva sija od sreće) IMAMO!
JA: E NEMAMO! SLIJEDEĆI!
Bahatost mi je zapela u grlu, jer onda je izašao on. Sotona.
Reko je: Dobro, jel ima ovdje šta pičića?
JA: ĆEVAPČIĆI!¨
SOTONA: Išo sam u.. van i bilo je dobro, i pijan sam jako.
JA: KURAC!
SOTONA: Koji..
JA: PUSTI NAS!
SOTONA: Sere.
JA: (čakijom)
SOTONA: (vilica, nož, beštek, stolnjak)
JA: IDI!
SOTONA: (stolac, kuhinjska napa, pločice)
JA: (žbuka, juha od govedine)
SOTONA: (rupa)
|
, ne nasjednite