Ponekad se čovjeku dogodi nešto važnije od svega ostalog, čemu onda sve akcije u životu postanu podređene. Postanu sluge toj trenutnoj svrsi života. Naizgled funkcionira gotovo normalno, ali on je sada u svetoj misiji mjenjanja svog života.
Recimo primjer. Imamo mladog čovjeka u ljubavnoj patnji i nadanju. Misli da je pametan, i misli da se za Nju mora promjeniti. On ide kupiti kruh. Ponetko bi rekao da je gladan, da želi jesti. To će kojim slučajem možda i biti točno, ne znam. No misli u njegovoj glavi sličnije su ovima - Ona bi sad vjerojatno mislila da je krajnje vrijeme da nešto pojedem. Nema kruha. Ako odem stepenicama, izjačat ću noge, zbog nje. Hm, ona bi htjela da mislim svojom glavom, ipak ću otići liftom. Da li bi ja možda htio izjačati noge, zbog sebe? Ja želim što ona želi. Ona želi da želim što ja želim.
Vidimo da takav život dovodi do čestih nesporazuma sa samim sobom. Ali ako se želiš promjeniti, mora biti nelogičnosti. Sadašnja logika je zastarjela, potrebna je nova pa-ra-dig-ma. To je pomalo zastrašujuće, ali, kako kaže jedna uzrečica, strašnije je ostati isti. Uhvatiš se za slamku i njome se kao Tarzan prebaciš preko ponora na drugu stranu.
Uzmeš neku sliku u nišan i držiš je se kao pes. Kao peso! Živiš život preko nje. Živiš (drumroll) M E T A Ž I V O T !
Prijelazna točka.
Nije u igri samo ljubav, u pitanju su mnogi aspekti života. Kao mlad sam došao u situaciju da je dosta ljudi oko mene znalo puno o muzici o kojoj ja nisam znao ništa. Kad bolje promislim, bila je i jedna cura u pitanju što bi reklo da je ljubav utkana u sve, ali zanemari. Ja sam postao lud. Počeo sam procjenjivati ljude preko toga koliko muzike zna, ostajao sam na netu do kasnih sati skidajući mp3-ove i čitajući o nekim suludim grupama, počeh odlaziti na neke koncerte, i evo me sad. Slušam Neutral Milk Hotel, album In the Aeroplane Over the Sea, pjesmu King of Carrot Flowers, Pts. 2-3. Najbolji sam. Ali cura. Cura je bila prva koju sam poljubio, i slušala je Bauhaus.
Autorov osvrt na blog: Manje filozofije, više šale molim.
|