gramzljivi prokletnici predobrih namjera
ponedjeljak, 27.04.2009.
Kronična neispavanost i posljedice govorenja tuđeg jezika..
Za početak jooooooooj! A u nastavku: živa sam, na jedvite jade. Patim od kronične neispavanosti, petljanja jezika i besparice..
Vratio se gos'n bez muda u svoju državicu na suprotan kraj Europe, meni je već bilo dobrano muka i jedva sam čekala taj dan kad je sjeo u veliku čeličnu pticu i odletio tamo tamo daleko... No da sve ne bi bilo sjajno, ja i dalje sanjam na engleskom jeziku, u razgovoru se nesvjesno prešaltam na engleski jezik, i mislim na engleskom! Dobro, ajde, preživjet ću ja i to, ali mene muči kronična neispavanost, odnosno kronična nenaspavanost, bez obzira na količinu sna!
Toliko o mojim snovima da ću se naspavat protekli vikend. Petak je započeo jednim ročkasom i koncertom, subota je nastavljena tulumarkom na moto partiju a kad je na poziv frendova svratil naš Dadek i popel se na scenu i zapjeval nam Fridu i još par stvari, totalno smo se odvalile. Naravno nas dve kokoši (Mica i ja) smo se derale ko blesave da nam otpjeva Boby-a pa nas je prozval na mikrofon pred svom ekipom: kaj ste vi sve znale kad ste imale 16? (naime, svirali su neki klinci koji su imali raspon od 17-19), naravno da nas to nije zaustavilo u deračenju :D
Inače, nisam nekaj luda za bajkerima i motorima, al mogu reć da je ovo bilo fantastično, i nadam se da će se ponoviti i iduće godine. Na stranu to kaj je na tom partiju bil moj ex-bojfrend (sada već oženjeni, al je stigo bez premile ženice na feštu) i kaj mi je uporno pokušaval uhvatit pogled da me pozdravi. Mrš džubre gadno, ova dragocjenost sad pripada nekom drugom koji cijeni to kaj ima! (danas zahvaljujem dragom bogu kaj me ostavil, jer tad nisam vidla kakav je pokvarenjak)
Nastavak neispavane sage.. Unatoč tome kaj smo prvu večer bili doma u krevetu već u ponoć, a drugu večer oko 1, ja sam totalno i nevjerojatno neispavana, nenaspavana, sa nedostatkom sna i velikim dokoljenastim podočnjacima.. Brojim još sitno do završetka prvog radnog dana u ovom tjednu, i upravo se prisjećam da je u petak prvi maj! Živio praznik rada!
Ljubi vas nesuđena bajkerica ;)
ponedjeljak, 20.04.2009.
Još jedan ponedjeljak, i to ne bilo kakav, već analitičke prirode
Eh, nije to samo još jedan ponedjeljak, to je vrlo radno ubijajući ponedjeljak. Naime kako sam već spomenula novu koleginicu, od kraja prošlog tjedna rešetamo (opet) sve do sad kaj se radilo i ono što je napravljeno i što nije, što je uspjelo, a što propalo. Opet moram na papir stavljati svoje ideje i prijedloge i moja razmišljanja, i pitam se da li će ovaj put biti drukčije (točnije, iskreno se nadam da će ovog puta biti drukčije). Već sam umorna od ponavljanja kojekakvih statistika i analiza i izvješća i svega mi je puna kapa i želim da to sve prestane i da mogu krenuti dalje.
Leđa me ubijaju, tupa bol u kralježnici, već sam luda, a tek smo počele, i trajat će još barem dva tjedna ova analitička situacija..
I da, poslala sam molbu u jednu veliku firmu, koja se gradi već neko vrijeme i prolazim kraj nje svaki dan i nekako se otpočetka gradnje nadam da ću tamo raditi, i sad čekam odgovor, točnije poziv na razgovor. Stvarno bih željela raditi tamo! Nadam se da će mi uspjeti. Sve im ostavljam u ovoj firmi, i mizernu plaću i mizerne bonuse i hrpu posla, odoh ja ljudi!
Danas vam nemam burne anegdote za prepričavanje od vikenda, pa sam totalno dosadna i nezanimljiva i sva poslovna. Sutra opet sastančimo cijeli dan i već mi je sad muka. Danas gibam malo ranije s posla da dođem k sebi!
utorak, 14.04.2009.
i nakon produženog blagdanskog vikenda... produžen radničko mučenički tjedan!
Jest da sam na poslu već sat vremena i da sam budna više dva sata, ali još uvijek ne uspijevam normalno gledati svijet oko sebe i jedino šta dobro vidim je nekakav kauč, krevet, ležaj... a toga trenutno nema oko mene.
Produženi vikend je bio baš produžen, u jednom smislu, a u drugom pak prekraćen.. Kao što smo planirali, ovaj vikend smo zaružili do ranojutarnjih sati. Nije bilo turneje kao što sam najavljivala (naime, prerano smo krenuli s potocima alkohola) pa smo se zadržali u lokalnom bircu na živoj muziki. I izdržala sam čak do tri ujutro! Neću u detalje, jedino kaj ću spomenut jest dio da smo amato baš svi tu večer zaplivali boreći se alkoholnom strujom ;)
E, sad.. zašto produžen radničko mučenički tjedan? Radim samo četiri dana, ali mi se sutra nacrtava u uredu inozemni gos'n project manager za Lijepu našu i naravno koji je šutio zaliven ko ona stvar da će dovesti novu mi kolegicu. Tako je Gos'n bez muda jučer navečer u 10 oklok poslao mejl da dolazi danas predvečer (ne, nema teoretske sanjive šanse da idem pred njega, može me vrit pihnut) i da će mi predstavit novu buduću kolegicu (e sad, dal bu ona već počela radit il tek finaliziraju razgovor, to ne znam, a pošto sam ja samo voditelj ovog ureda, to vjerojatno ne trebam znati).
A Gos'n bez muda će biti tu i idući tjedan, tak da mi se već lagano serucka od toga. Jer totalno ne znam kaj bi mogao raditi tu desetak dana a ne zna zucnut niš po naški. Kaj se mene tiče, može mi sjediti u uredu i gledat me kak radim. I mogu ga profurkat po centru grada u svojem 19 godina starom raspadajućem limenom ljubimcu (možda trul pod pukne ispod njega pa mu posanjčem dupence po zagrebačkom asfaltu). Ili ga mogu profurkat u službenom autu za koji sam prije godinu dana tražila ponude i predračune.... ups, pa oni taj auto nikad nisu kupili, joj mene, plavuša je to zaboravila! Stvarno ne znam kak sam mogla!
Ako niš drugo mogu ga profurkat u taxiju za koji mi svesrdno daju pare kad idem na sastanak, ali jajks! Ja ne koristim ni taxi već se za svoje novce vozim s gradskim prijevozom ili pak tjeram svoje limeno siroče o svom trošku.
Joj ljudi moji, ovo će biti nadasve zanimljivo, samo čekam da mi nekaj veli, i da me nekaj pita. Uf kak sam nabrijana! A možda da ih sve zaj... pa si uzmem bolovanje? hehe
Odoh sad, moram riješiti test iz zaštite od požara, na temelju predavanja na koja me nitko nije slao, i na temelju skripte koju su valjda piromani pisali pa pol toga namjerno fali.
Ljubi vas vaša Shimi dok još može, jer budem za koji dan s kalašnjikovim hodala po Zagrebu!
ponedjeljak, 06.04.2009.
da, da, živa sam
Nakon nekog vremena, evo mene opet s mojim piskaranjima. I...da, živa sam!
Hvala na komentarima potpore. I hvala onima koji su me htjeli usmjeriti u OTP banku, ali nažalost, moram vam svima reći da ako kredit ne možete dobiti u jednoj banci u Hrvatskoj (i to još uz debelu špagu), ne možete ni u kojoj drugoj, bez obzira na to kako se ona zvala. Zbog nečega zvanog HROK i 10-ak analiza koje papiri prolaze prije odobrenja. Te ukoliko niste čisti ko suza u zadnje 3 godine (kartice, dopušteni minusi... - ništa od toga ne smijete imati) nećete dobiti stambeni, nažalost!
I tako, nakon što su nam potonule sve lađe, pojavio se dobri anđeo i dobili smo još nešto keša za platit stan, tako da nam se smanjila svota glavnice za koju trebamo dignut kredit, i ovaj ili idući tjedan trebali bi postati vlasnici trosobnog stančića u okolici Samobora!
Naravno da kredit nije dizan ovdje, već u Austriji. Sve kaj nam je bilo potrebno jesu zadnje tri isplatne liste i točka. Da, da, to je sve, nikakve pi.... li... (nečem biti prosta), nikakav bon 1, 2 mjenice, sedamdeset nepotrebnih potvrda i bla i bla i bla i bla i bla...
Dosta o tome!
Naime, Vaša Shimi se u zadnjih mjesec dana vratila nekoliko godina unazad, točnije počela je izlaziti! Bila sam vani čak 4 puta u zadnjih mjesec dana! E ljudi moji, ja sam totalno zaboravila kak je to biti mlad (iako nije da sam nekaj stara) lud, bedast, budan do sitnih jutarnjih sati i ... pijan.
Zadnji moj izlet bio je ova subota kad su me moja Radilica, njezin Bojfrend, kazn Jerry i naša Pevaljka otpelali u ni manje ni više, nego Zlatar, u diskoteku Luna točnije. Razlog tog izleta bilo je jedna vrlo dobrotvorna gesta s naše strane. Išli smo pružat podršku našoj Pevaljki koja je fatala Mlatimira (iako su joj se kasnije te noći, točnije pred jutro svi snovi o fatanju Mlatimira raspali jer je on nakon kratkog šlat-šlat-cmok-cmok i neznam ja kaj još, izjavio da nije za vezu).
Prvi šok je uslijedio po ulasku: stariji od mene bili su jedino gazda i zaštitari (a da se razumijemo, ja imam 26, dakle nisam tak stara), nakon toga smo se probili do stejdža dok nas Mlatimir (koji je baj d vej kazn od Bojfrenda) nije skužio i pozdravio, onda su me odvukli pravac šank! Prve dve runde su bile dobre, no svaka iduća bila je sve više u recesijskom smislu kad smo kod šparanja alkohola! Tako da je nakon nekog vremena moj mjehur svakih 20-30min tražio pražnjenje zbog preopterećenosti vodenastom tekućinom, a ja postajala sve trijeznija, a s time sam sve više uočavala kako pijana klinčadija od 14-15 godina bulji u moj te večeri iznimno dubok dekolte (koji je moj Dragi odobrio prije neg sam otišla van) i kak im moje povremeno ubacivanje elemenata trbušnog plesa u čagicu (kojeg sam trenirala 6 mjeseci) izgleda kao neka vrsta striptiza ili još gore švedskog pornića. Tada sam odlučila sjesti sa strane i umirati od dosade, nakon dva sata sjedenja sa strane tražila sam ključeve od auta da idem spavat (nažalost nisam bila sa svojim autom), nakon sat i pol pokušavanja da zaspim uspjela sam! I evo ekipe na prozore: kuc kuc kuc kuc, vani je ziiiiiiiima, otključaaaaaaj!
Reko, super, idemo doma, ali jok! Još smo čekali Pevaljku da se pošlata s Mlatimirom u toplom diskaču i evo je nakon pol vurice (za to vrijeme smo smazali tri čokolade u autu). E, tu se vraćamo na početak priče. Naime, Mlatimir kao što sam spomenula nije za vezu, ali nisam vam spomenula da je Mlatimir muška pevaljka. Tu moja teza počinje, a bome i završava: muška pevaljka=muška kurva. Stara moja, mič se ti od njega, kolko god da je on dobrica, tih i miran dečko. Tiha voda brege dere! Amen! I otpelali me doma.
p.s. - izraz pevaljka koji je korišten u ovom teksu nije izjednačen s općeuvriježenim izrazom za pjevačice cajki.
izraz pevaljka je naš naziv odmila za pjevačicu, i našu nadu u usponu!
