gramzljivi prokletnici predobrih namjera
ponedjeljak, 20.04.2009.
Još jedan ponedjeljak, i to ne bilo kakav, već analitičke prirode
Eh, nije to samo još jedan ponedjeljak, to je vrlo radno ubijajući ponedjeljak. Naime kako sam već spomenula novu koleginicu, od kraja prošlog tjedna rešetamo (opet) sve do sad kaj se radilo i ono što je napravljeno i što nije, što je uspjelo, a što propalo. Opet moram na papir stavljati svoje ideje i prijedloge i moja razmišljanja, i pitam se da li će ovaj put biti drukčije (točnije, iskreno se nadam da će ovog puta biti drukčije). Već sam umorna od ponavljanja kojekakvih statistika i analiza i izvješća i svega mi je puna kapa i želim da to sve prestane i da mogu krenuti dalje.
Leđa me ubijaju, tupa bol u kralježnici, već sam luda, a tek smo počele, i trajat će još barem dva tjedna ova analitička situacija..
I da, poslala sam molbu u jednu veliku firmu, koja se gradi već neko vrijeme i prolazim kraj nje svaki dan i nekako se otpočetka gradnje nadam da ću tamo raditi, i sad čekam odgovor, točnije poziv na razgovor. Stvarno bih željela raditi tamo! Nadam se da će mi uspjeti. Sve im ostavljam u ovoj firmi, i mizernu plaću i mizerne bonuse i hrpu posla, odoh ja ljudi!
Danas vam nemam burne anegdote za prepričavanje od vikenda, pa sam totalno dosadna i nezanimljiva i sva poslovna. Sutra opet sastančimo cijeli dan i već mi je sad muka. Danas gibam malo ranije s posla da dođem k sebi!
