gramzljivi prokletnici predobrih namjera
srijeda, 05.11.2008.
Laganini po sredini
Dragom je bolje, meni je lakše. Iako sam sva iscrpljena i u krevetu sam već oko pola 9 navečer, bolje se osjećam. Trudim se ostati 'super' cijelo vrijeme, onda mi s vremena na vrijeme zastane knedla u grlu , suzdržim se dok ne završe posjete, onda me opet nešto stegne u grlu.
Još nije dobio ništa za jelo, ni za piti, možda danas.
Još nije dobio rezultate CT-a, za boga miloga, zašto rade CT kod upale gušterače, meni ga nisu radili, dal sumnjaju na nešto drugo uz sve ovo? Mota mi se milijun pitanja po glavi, al najviše mi nije jasan CT.
Možda ide u petak doma, ..... ako se upala smiri.
A možda i ja osvojim jackpot na lotu, tko zna?
Za posao me sad trenutno boli klinac, odradim ono kaj moram, ne tjeram se jer ću puknuti.
E da, sutra imam razgovor, u jednoj od najvećih firmi u lijepoj našoj. Za radno mjesto za koje nemam dovoljno iskustva. Poslala sam životopis onak bezveze, više iz znatiželje, a i zbog toga jer sam prije dvije godine odbila njihov poziv na rzgovor jer sam taman dobila posao u jednom smeću od firme (ko bi znao da će se pokazati takvim smradom ??).
Moram smislit kaj ću obući. Moram si kosu oprat/složit neku pristojnu nenapadnu frizuru. Moram si podočnjake sakriti. Ja ne koristim puder i slično, poslužit će korektor i sjenilo.
Nije da se nadam da će me primit/pozvat u drugi krug za to radno mjesto, ali barem da me zapamte i ubace u arhivu ako će se otvorit radno mjesto u branši u kojoj sam već skoro dvije godine.
