Buđenje! derala se mama kroz hodnik. Vibrirajući zvuk njena glasa razbio mi je san na tisuće komadića. Počela sam gunđati kako me trebala probuditi tek za 10 minuta, na što se ona nasmijala i zalupila vratima. Moram si nabaviti stan čim upišem srednju školu, kroz zijevanje sam već zamišljala kako u stanu posjedujem ogromnu spavaću sobu sa naslikanima oblacima po stropu. Buđenje mi je najgore doba dana promrmljam tiho. Odšepala sam do stola kako bih uzela digitalni fotoaparat. Obožavala sam slikati svoje izlaske, jer bi se sutradan njima cerekala pola sata dok mi suze ne krenu.
Ručak je gotov! Ponovno je zavibrirao mamin glas kroz hodnik. Pa ta žena nikako da me pusti na miru. Ona ne razumije da ja imam buran život i da njene muke nisu ni blizu mojima.
Problijedila sam kada sam shvatila da digitalca nema na stolu. Prolazeći kroz hodnik čula sam mamu kako govori tati da moraju samnom ozbiljno popričati. Počela sam se znojiti od muke. Što li su sve gledali!? Otrčala sam do sobe hodajući gore dole po sobi smišljajući šta ću sa svojim životom dalje. Što ako su vidjeli moje cuganje kod Kreše..Ili još gore što ako vide one slike na krovu od Ivane..Prisjećajući se svih mogućih potencijalno opasnih slika došlo mi je da počnem pakirati kofer.
Udahnula sam duboko te otvorila vrata što vode do kuhinje. Pokušala sam očitati bilo koji znak opasnosti, no bili su poprilično smireni za nekoga tko je vidio moje slike. Nervozno sam sjela te pratila tv koncentrirajući se da budem što manje sumnjiva. No svaki pokret bi odavao moju krivnju. Ubijala me neizvjesnost. Morala sam se predati.
Mama jesi ti uzela moj digitalac? nesigurno sam promrmljala gutajući poveći komad mrkve.
Jao Ana ti znaš da ja ne znam koristiti to tvoje čudo. Zbunio me rasplet događaja. Tražila sam tatin pogled no on je bio previše zauzet svojim odreskom.
Pa jel nije kod tebe ? uporno sam tražila odgovore.
Nemoj slučajno mi reći da si ga izgubila? Zar si popila da se ne sjećaš gdje si ga stavila? počele su sijevati optužbe s mamine strane.
Ma neeee, ja sam, ovaj, pitala tebe jer nisam gledala u svoju torbu. Zbunjeno sam se branila. Ne mogu više, gurnula sam nervozno tanjur te otišla do sobe. Prekopavala sam stvari ko luda, no nisam ga nigdje nalazila. Tražiš nešto? čula sam podsmijeh. To je bila moja sestra. Držala je u ruci digitalac. Istrgla sam joj fotić iz ruke. Počela sam prelistavati slike no jedino što sam nalazila su bile slike štrumfova. Što si to napravila?!?! bila sam bijesna. Ona je stala na stolicu i viknula
spasila sam te!
Ma kako si me spasila brisajući moje uspomene, crvenila sam se ko paprika. No Manuela nije posustajala. Sjela je na stolicu, prekrižila noge kao odrasla osoba te počela pričati kako je jutros primjetila mamu kako se šulja po mojoj sobi te uzima fotoaparat. Dok je mama trčala smanjiti vatru kako nebi juha prekipjela, Manuela je uzela fotić te obrisala sve moje slike i počela slikati štrumfove. Zatim je vratila na stol i pobjegla u dvorište.
Ležala sam na krevetu pipajući si puls na vratu jer mi se učinilo da me srce strefilo. Trebala bi mi biti zahvalna! Viknula je Manuela te istrčala iz sobe. Mislim da su mi suze krenule navirati na oči. Sve moje uspomene su nestale te su zamjenjene sa štrumfovima, malim plavim bićima koji su živjeli u gljivama...Pukla sam se smijati jer nisam znala što bih drugo nakon svega. Ana ja sam ti uzela fotoaparat. Juuuuuu! viknula sam. Pojavila se mama iz hodnika. Htjela sam da me Manuela slika kako bih si postavila sliku na facebook-u, no ona je uporno tvrdila kako bi bilo najbolje da i ona promjeni svoju cover fotku te stavi štrumfove.
To malo zlo! viknula sam te otrčala u dvorište bijesna kao lisica. Manuela mi je samo namignula te sjela do tate. Doći ćeš i ti u pubertet- pomislih te joj namignem ;)
