petak, 15.06.2007.

Bok ljudi

Evo, imam se svako malo prilike uvjeriti koliko neki ljudi mogu biti baš to – kukavice... naime, neki jednostavno nemaju onu hrabrost koju bi svaki čovjek trebao imati i obraniti svoje stavove i razmišljanja time da jednostavno budu iskreni!! Svi toliko pričaju o iskrenosti, kunu se uzalud, a zapravo se ne drže najjednostavnijeg pravila u životu-budi iskren i svi će te cijeniti radi toga!!!!! Neki niti ne znaju prihvatiti istinu kao nešto što bi se trebalo cijeniti, nekima je ona samo izlika da budu dvolični, a sve pod maskom «iskrenosti»... još uvijek mi nije jasno kako netko može gledati osobu u oči i govoriti jedno, a iza leđa, nekoj trećoj osobi, govoriti nešto skroz drugo??? Možda previše cijenim iskrenost i možda sam naivan kada pomislim da bi svi trebali biti iskreni, prvenstveno radi sebe, ali opet, malo si razmislim i shvatim da je to nekim ljudima ovisnost – biti dvolični...i što je to što te tjera da dok si u jednom društvu pošto-poto želiš ispasti FACA, a ustvari ni sam ne vjeruješ u tu ulogu? Dosta puta sam se uvjerio kako ljudi glume facu dok su u društvu, i onda, nedaj Bože da naiđe osoba kojoj ne uspiju prodati svoj ŠARM, odmah toj osobi pripišu epitete kojima bi donekle pokušali opravdati svoj jadni karakter!!
Neki su ljudi previše tašti, puni sebe(sad sam se sjetio jedne osobe AL NO COMENT) da bi uopće primijetili da postoji neka druga osoba, a da ne govorim o tome da priznaju da su u krivu... ja to smatram jednom od najvećih ljudskih osobina-priznati kada pogriješiš, al nekima je to samo nešto što se može zadržati za sebe,ali ne i izreći javno...kako neki ljudi nemaju tu hrabrost da pogledaju osobi u oči i kažu ono isto što su rekli toj trećoj osobi...? jednostavno, pojam iskrenosti nam nije svima identičan...a uvijek je lako shvatiti kada je nešto iskreno, a kada nije... problem je u tome što ti dvolični ljudi misle da ih nitko neće otkriti, al onda su valjda oni glupi jer podcjenjuju nešto što sami nemaju, misleći da to nema nikakav značaj.. u svakom slučaju, ljude koji nemaju hrabrosti pogledati u oči osobu i reći iskreno kako stvari stoje smatram nimalo vrijednima kao ljudskim bićima, jer kako drugačije cijeniti iskrenost?? I ako nemaju hrabrosti za reći ono što se podrazumijeva da bi trebali-istinu, kako će imati hrabrosti učiniti nešto za što stvarno treba velika hrabrost?-NIKAKO!!! Živjet će u zabludi, tješiti se i uživjeti se u ulogu osobe koju bi voljeli biti, ali će pokušati svoju osobnost što više prilagoditi društvu, a ne obrnuto-biti iznimke kojima će se ljudi diviti na iskrenosti i hrabrosti, jer očito se danas reći istinu smatra hrabrošću, budući da je tako rijetka... ljudi drugačije tumače različite stvari, što je na neki način normalno, ali smatram da je definicija iskrenosti svima ista, samo što ju neki prilagođavaju sebi...na štetu drugoga ili ne...s osjećajem krivnje pri tome ili ne... ali jedno je sigurno...rijetka je ona prava iskrenost...

četvrtak, 14.06.2007.

Evo me opet,evo ovo je moje mišljenje

svi sanjarimo, bježimo mislima u tako daleke krajeve, ja to činim svakodnevno...misli mi ponekad odlutaju same od sebe..ne znam..čini mi se da to svi radimo kako bi se opustili, kako bi barem na trenutak bili netko drugi, kako bi zaboravili na sve probleme...koliko puta ste zamislili što bi nekome napravili da imate nekakve moći...strava..šta ne? Ljude je oduvijek privlačilo ono što nisu znali, za što nisu imali logičnog objašnjenja..još i danas se najviše govori o vanzemaljcima, toliko hipoteza i teorija zavjere postoji o toj temi da je to naprosto nevjerojatno...nije li umišljeno misliti kako smo jedina inteligentna bića u svemiru?tko zna..možda smo svi mi vanzemaljci za neke druge «rase» kao i oni za nas...
sve me to zabavlja, znate po čemu je čovjek poseban, po čemu se razlikuje od svega ostaloga živućega? Po mašti...mašta nas može odvesti na tolika mjesta, može nam i u najtežim trenucima vratiti osmijeh na lice, dati nam snage da nastavimo dalje...

zato pazite se...mašta uistinu može učiniti svašta..ona može postati vaše najjače oružje..iskoristite je dobro i možda jednom učinite nemoguće stvari..možda napišete knjigu..obogatite se...evo opet sanjarim..no je li to tako loše? Vidjeti svijet kao niz mogućnosti, znati da ga možda vaša mašta može učiniti boljim svijetom? Zato pazite da nikada ne izgubite dio onog djeteta u sebi koje je čuvar vaše mašte, dopustite mu da katkada dođe na površinu, da vam uljepša život...

Danas neću puno pisat

Danas ne pišem puno jer sam nedavno napisao post.
Danas ću osim što švrakam bez veze,stavit video od Mr.Beana
i par slika od razreda.Video je stvarno zabavan pa ga pogledajte....
Inače kod mene sve u redu,škola dobro,jedva čekam kraj,ljubav
na nuli.I naravno moje odredište ovoga ljeta
bit će najljepši otok u Hrvatskoj

A sada evo slika i video

MOJ LUDI RAZRED

SARA I NINA

Laura i Iva





Ha ha ha

utorak, 12.06.2007.

Nemojte puno očekivat

Evo mene nakon punih tri-četri dana...
Nisam pisao toliko dana jer sam nabio račun za internet
Sad svi očekuju da ja pišem eseje i da pišem autobiografije...ali ne
najveći problem je što većina ljudi ne zna što da piše,pa ni ja.
Pa ću ja pisati o stvarima koje će se desiti u narednih tjedan dana.
U ovom tjednu me samo veseli petak,kad je rođendan mojoj najboljoj frendici....
uf što da joj kupim....
Iako nemam puno najboljih prijatelja i da je kraj školske godine,
to mora biti super iskorišten party..
I naravno kraj školske godine kad svi idemo na more
I bit ćemo ludi..još kad bi svi bili na broju......
Moji postovi su kratki ne zato što sam ja glup nego nikad nisam prije
imao blog pa neznam što da pišem.
Zato vi ispod ovog posta i ispod par slika stavite svoje prijedloge
u komentarima,ajde ajde namojte štedit tipke....