Image Hosted by ImageShack.us On the brink of reality

Kak me naživcirala pegica....

I tak, dođem vam ja danas u školu, maijca na dekolte, dopičnjak i starke i naravno baš danas raska odlući mene poslat pegici po konac....(ukrašavali smo ućionicu za noć vještica), i dođe meni pegica..¨˝ a koji si ti razred? ˝ a ja ono wtf ˝8˝ ˝kak se zoveš?˝ ˝Sara˝ ˝prezivaš?˝ ˝Pašić˝ ˝i da te pitam...jel je ovo prikladno za školu...?˝ itd treba mi tamo pol sata srala a ja ono... dobro..da...aha. dok nije pitala ˝a tebi roditelji dopuštaju da se tak oblaćiš?¨ a ja joj odgovorim ˝ Meni roditelji ništa ne govore za način oblaćenja jer imam dobre ocijene i oni nisu tako glupi da me tjeraju da se oblaćim nekim posebnim stilom, nego dopuštaju da izražavam svoj˝a ona na to ˝pa dobro...razmisli o tom kaj sam ti rekla....prati kodeks...˝ a ja ono u sebi....kaj mi ti imaš govorit o obleki...pa ko si mi ti?? sutra ću ti doć u badićiu...a ono se sjetim da sutra neam školu....tooooo!!!!!!! nemoram nikog trpiti dobra 2 dana, pa onda samo dva dana škole pa 5 dana praznika.....Kak sam happy... sad sam bila vani...(u istoj obleki kao u školi) s ANITOM, KOKOM, ANDREOM,. I tak to. neym vam kaj za prićat o tom...KOKI i ja smo bile po uobićaju totalno spaljene (il kako bi koka rekla nas treba čupati..istina) ajd ljudi KISSAM vas. Imam Engleski sutra i moram se u sedam budiit (e da moram navit budilicu na mobu) šmrc....ajd BOOOK. PUSA. (samo za neke) Volim Vas

- 22:42 - Komentari (7) - Print - #

The evil inside..

I close my eyes,
And see the evil inside of me,
I can’t shun, can’t hide,
The discord where there was once harmony.

I try to ignore it,
Try to run away,
I cut myself for it,
With a razor I play.

I try to find it’s source,
I strive to figure out when it started,
Strangely I feel no remorse,
As though my soul has already departed.

My cuts have healed,
I tear them open yet again,
A thousand times have they sealed,
Just steel to have met again.

Thick streams of blood trickle down my skin,
I watch the red ruby river flow,
As I think about what it could have been,
My body has long ago lost it’s healthy glow.

Perhaps it started when my dreams shattered,
Or maybe when I lost all hope,
Not that my dreams ever mattered,
But at least they helped me cope.

For the first time I’m truly alone,
And maybe it happens to all,
But even if I do pick up the phone,
Who on earth would I call?

I’m just another solitary shadow in the darkness,
Just another creature in the night,
My soul is tormented without rest,
Oh how I miss the light.

- 14:53 - Komentari (5) - Print - #