Kako i kada sam se izgubila!? Izgubila iz mojih sjećanja, više ih nema,zašto!? Kamo su nestali!? Ovi dani su se promjenili, više nisu kao prije, sada je sve drukčije....Kako, zašto....Neznam kako da vam kažem, ali ova je godina počela sasvim drukčije nego prošle godine, sve je naopako, više ih nema......
Počela sam se osjećat usamljeno, više neznam što ću..Probudim se rano ujutro i neznam kakav će biti dan, što će se desit, što ću radit..kakva će biti noć, što će se desit, što ću sanjat, kakva će biti noć!? Neznam, stvarno neznam.....Život više nije kakav je i bio, sve se promjenilo....Nestali su, moja sjećanja, moje uspomene, pitanja..neznam kamo naći odgovore...Kao da sam sama u nekom mračnom kutu i prema meni s obje strane se približavaju zidovi s bodljama..više neznam što ću, kamo ću, kakav je biti dan, a kakva noć.....
Nestao je, više ga nema...ušao je u moj život i otišao zauvijek, samo tako, poput kakvog razbojnika...Više se vratit nećeš jer povrijedio si me jako, i to se više neće ponoviti, neće....Potonule su mi sve lađe, više nemam nade niza što...On je otišao, oni su otišli..kakvi će biti dani, neznam, niti ću znat...Kamo da nađem odgovore, kamo!?
"Živi dan kao da je posljednji", možda meni i je, na taj način da sam tako sama, nema više njega ni njih...Kako se osjećam!? Sasvim bezovoljno, više mi se neda ništa radit, ni mislit, pjevat, plesat....Zašto je život takav kakav je? Zašto?
Neznam svoje osjećaje, svaki dan se mjenjaju, na bolje pa na gore, više neznam šta da mislim, kako se osjećam, što da radim...Neznam zašto su, i kamo su nestali!? Zašto, pa nitko ih nije potjerao.....
|