četvrtak, 30.08.2007. ♥

♥ Ljubav je slijepa, a Ludost ju uvijek prati...

Jednom davno svi ljudski osjecaji i mane nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je DOSADA zijevnula po treci put, LUDOST je uvijek tako luda uzviknula:"Hajde da igramo skrivaca." INTRIGA je podigla desnu obrvu,a RADOZNALOST je, nemogavsi odoljeti,zapitala: "Skrivaca?Kakva je to igra?". "To je jedna igra,"pocne objasnjavati LUDOST,"u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun dok se svi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem polazim u traganje i koga ne pronadem taj je pobjednik. ENTUZIJAZAM je zaplesao,a slijedila ga je EUFORIJA. SRECA je toliko skakala da je to nagovorilo SUMNJU i ANTIPATIJU, koje nikada nista nije interesiralo da se pridruze igri. Ali nisu se svi zeljeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja,a zasto bi se i skrivala?Ionako je na kraju uvijek svi pronadu. PONOS je mislio da je to glupa ideja,iako ga je zapravo mucilo što on nije bio taj koji se sjetio predoziti igru, a LJUBOMORA je bila ljubomorna sto ona ne moze brojati.OPREZ nije htio riskirati."1, 2, 3...", pocela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST, koja se kao i uvijek samo bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPIJEHA, USPIJEH se teskom mukom popeo na vrh najviseg brda. VELIKODUSNOST se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskocila u kristalno jezero, a DIVOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, SLOBODA u dahu vjetra. LAZ se sakrila na dno oceana(laze, sakrila se na kraju duge), a POZUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni vazno. Kada je LUDOST brojala 999 999, LJUBAV jos uvijek nije pronasla skroviste, jer je svako mjesto bilo zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak uskocila je pokrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun!",vikala je LUDOST i zapocela svoje traganje.
Prvu je pronasla LIJENOST iza obliznjeg kamena. Ubrzo je zacula VJERU kako prica sa Bogom na nebu, a STRAST i POZUDA su iskocile iz kratera. Slucajno je pronasla ZAVIST i naravno USPIJEH, a SEBICNOST nije trebalo ni traziti, sama je izletjela iz svog skrovista jer nije htjela dijeliti kosnicu sa pcelama koje su ju zbog toga izbole. Od tolikog traganja LUDOST je ozednila, i tako je u kristalnom jezeru pronasla LJEPOTU .Sa SUMNJOM joj je bilo najlakse, ona se nije ni mogla odluciti za skroviste pa je sjedila iza obliznjeg drveta. Tako je LUDOST malo po malo pronasla sve. TALENT u zlatnom klasju zita, TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAZ na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopce i igrali.
Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaci. LUDOST je pretrazila svaki grm,svaki vrh planine, i kad je vec bila bijesna ugledala je ruzicnjak. Usavsi u ruzicnjak uzela je suhu granu i od ljutnje i bjesa pocela udarati po prekrasnim pupoljcima.Odjednom se iz ruzicnjaka zacuo bolan krik. Ruzino trnje je izgreblo oci LJUBAVI i oslijepilo je.
LUDOST nije znala šta da ucini i kako da ispravi ono što je ucinila. Plakala je i molila za oprostaj. Na kraju je odlucila zauvijek da ostane uz LJUBAV i pomaze joj.
Od tada je LjUBAV slijepa, a LUDOST je uvijek prati.....
♥ 20:18 ♥ komentari (0) ♥ print ♥ Ljubav je slijepa, a Ludost ju uvijek prati... ♥

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.