Dakle, ne gledam Dnevnik već cca 15 godina, otprilike od kad sam počeo pratiti Index na intenetu, a i kad mi je postalo muka od količine negativnosti koju nam serviraju u Dnevniku, tipa: "Njonjo se prosrao to i to...", "Kolinda je popušila tom i tom..." itd. Ljepota internet portala je u tome što najprije vidiš samo naslove, pa odabereš što želiš čitati, a od Njonje su mi zanimljiviji čak i rezultati 3. lige zapad, ili pak jesenji ciklus u Lisinskom...
Sa druge strane, prije nekog vremena sam se navukao na pub quizove, skupio ekipu i krenuo sa mentalnom higijenom popraćenom sa preko nekoliko pivica uvijek, što je sasvim zgodna kombinacija
Koliko je teško okupiti kvalitetnu ekipu u zemlji gdje su svi genijalci doma u fotelji i pljuju jednako po lovcima i natjecateljima u Potjeri jer "da on/ona dođe tamo bi vidli kak su glupi", ćemo nekom drugom prilikom...
E sad, na svakom kvizu se pojavi pitanje ili dva dnevno-političke tematike, što sa sobom povlači potrebu praćenja Dnevnika i "Kaka mi se" Njonje, "Bez obzira na sve moje škole i to što sam vidjela nešto svijeta ja sam još uvijek samo glupa plavušica" Kolinde, "Život na vagi" Plenkija, itd. Tu dolazi do moralno-kompetitivne dileme, da li svjesno ući u kviz sa bod-dva manje, ili pak poviti kičmu, riskirati proljev i zatvor u isto vrijeme, i vrijeme između 19.00 i 20.00 provesti pred telkom?
Ne'š ti dileme... Kako se Ćiro odrekao Igora Cvitanovića u Francuskoj pa osvojio broncu, kako se Dalić odrekao Kalinića u Rusiji pa osvojio srebro, tako ću se i ja potpuno svjesno i pri zdravoj pameti svjesno odreći Njonje, Kolinde i Plenkija, baciti naglasak na sport, glazbu, film, umjetnost, povijest, geografiju i sl., i krenuti po zlato sa svojom ekipom