Dakle, sa čime početi? Koju revolucionarnu temu odabrati? Ono, da vas hiti na pleća, obori s nogu, izazove nesvjesticu?
Odabirem Život, vječnu, univerzalnu temu koja je svakodnevna inspiracija.
Ovaj tjedan sam operirao drugi meniskus u dvije godine (sva sreća da imamo samo dva), došao sam doma i sad slijedi mirovanje do idućeg petka kad vadim konce i navodno mogu u život...
Nadam se da će zaista i biti tako jer sam ovaj put puno lakše stao na nogu, bolova nema uopće, samo je malo zakočena i natekla, ali, to će proći...
I upravo to mirovanje i dosada dok su ukućani na poslu, faksu i školi me potaklo da krenem pisati blog, što planiram već neko vrijeme.
Tjedan dana me držalo u Traumi, nikad proć, kao da sam bio tamo mjesec i više, željan svega, kao kad u JNA godinu dana nisam bio doma... a sad samo tjedan... a bujna žena sama doma u krevetu... a burger fest na Zrinjevcu... a dečki iz pub quiz ekipe šalju fotke sa 123 pive na stolu... a Dinamo čeka Fenerbahče u Maksimiru... a Đavoli u Tvornici... lud ko šlapa
Cimeri Marino iz Splita i Štef Zetovac iz Kašine vrh... ostali se smjenjuju više-manje, mi stalna postava, zbog njih mi je malo manje žao tih tjedan dana... Kaže Marino da ga je malo strah vratit se doma u Split jer se tu naučio govoriti "budem" kaj dole ne postoji, mora pogledati sve epizode Velog mista prije povratka
Štef je zabrinut kaj bu s berbom, Marino također za masline na Braču, ali svi znamo da je maslina tak i tak neobrana, pa nema beda, bar kaj se mene tiče...
S njima bar nije bilo dosadno, a sad doma, veći dio dana sam, ne znam kaj sa sobom, moram mirovati zbog koljena, a ja se šećem po stanu ko lav u kavezu, morao bih lediti oteklinu, a ne da mi se ni ležat...
Pa reko, ajmo konačno krenut taj blog pisat, možda ubije nešto vremena, a i ak se u nekom ludilu netko i javi i reagira, pa krene prepiska, možda mi se i svidi bit doma i "mirovat"