Pa u ovoj mojoj blesavoj firmi čovjek ne može na miru biti ni bolestan. Sinoć sam opet nešto zakačio, opet nekakva viroza, upaljeno grlo, opet ležim u krevetu. Pošto sam ujutro otišao u bolnicu, dao opet krv za ponovni test za malariju i još za neke druge pretrage, sad tu nije kraj priče, već izgleda da biti bolestan ovdje znači zaposliti se kao telefonska centrala. Ajde prvo javi se ovdje u ured da si bolestan, pa onda liječniku i sestrama koji se brinu za strance, pa onda zezanje jedne od sestara da je to sve radi njene čokolade koju smo sinoć zajedno jeli, pa onda par SMS-ova i razgovora šefu u glavni grad, pa onda se on javlja kako se trebam javiti osobi zaduženoj za zdravlje osoblja u glavnom gradu, pa onda s njom, pa puste upute i dodatne pretrage koje trebam napraviti, pa hoćemo li u glavni grad ili da ostanem ovdje, pa ovo pa ono... uglavnom, ne mogu na miru ležati i bolovati u krevetu, već samo zujim na telefonu kao neki operator. E pa onda naravno da ću se prošetati par metara i do sobe s Internetom da vam ovo napišem. Evo, pijem specijalni "Mayalin" čaj i kljukam se tabletama. Sprovod smo organizirali za subotu popodne, a onda svi idemo gledati film. Pošto će ovaj post sigurno završiti u rukama vjernih "doušnika" teta Vere, umjesto recepta za ozdravljenje, ja bih radije recept za razvlačenje kora za lisnato tijesto, jer me jedna Švicarka davi sa željom da napravi zeljanicu. Provela dovoljno dugo vremena u Sarajevu da zna šta valja... A mogla bi i Sandra poslati svoj "input"...
|