Faboulous... rekao bi jedan moj ovdje, sa jakim francuskim naglaskom... baš mi je to trebalo - prehlada usred ljeta! Dok svi tulumare u kući preko ceste, ja sjedim zatvoren čitav dan u kući sa temperaturom, kišem, šmrcam, bole me kosti. Nije malarija, srećom, nego obična, blesava prehlada. I baš mi ide na živce što ne mogu na party jer svi su tu - nekoliko puta godišnje se održava poseban sastanak, tzv. "etat - major", i to je prilika vidjeti većinu ljudi koje poznam. Sutra rano ujutro letim nazad u moje selo, ne znam baš ni kako ću to izdržati, ali mi se čini da je bolje biti tamo bolestan nego ovdje jer me već hvata malo grižnja savjesti radi (pre)dugog izbivanja van sela.
Afrički šarm polako napušta ovo mjesto. Dvaput sam večerao u talijanskom restoranu ovog tjedna i oba puta sam ostao obješenog nosa. Jedne večeri na susjednom stolu su breketale neke lole iz Bosne ili Srbije, dok je druge večeri centralna tema moje pažnje bila grupa albanaca za stolom. Činilo mi se da sam u Skopju, a ne u Africi. Mislim, ljudi mi nimalo ne smetaju, nego sam malo u drugačijem filmu pa me ovo iznenadilo. Kao i pojava drage Dragane iz Beograda večeras... Nažalost, otišla je na party.
Laku noć
|