Šetnjica
04.12.2005., nedjelja
Čudo
|
U četvrtak navečer se dogodilo malo čudo u mom selu. Skupili smo se skoro svi kako bi se po poslijednji put oprostili sa našom najlijepšom kolegicom koja ide doma poslije 9 mjeseci. Budući da je uistinu vrlo privlačna u svakom smislu, uvijek su se motale oko nje grupe muškaraca pokušavajući pridobiti njenu naklonost na ovaj ili onaj način. Naravno, to je, pak, proizvodilo prilično dugotrajna ogovaranja od strane manje atraktivnih (i manje mladih!) kolegica, a upravo su ta ogovaranja postala naš zaštitni znak već odavno, nažalost. I zato smo uvijek bili u manjim grupama, moglo bi se čak reći i klikama ponekad, u koje se nije bilo lako probiti. Uglavnom, prilično blesava atmosfera u socijalnom pogledu... No, te "čarobne" večeri imali smo, kao poklon za njen odlazak, i premijeru oba dijela filma koje smo nedavno snimili i koji su urnebesno smiješni za "insidere" koji poznaju ljude i događaje. Veliki test je bio i to što je na premijeru bio pozvan i glavni šef koji je poznat po strogom inzistiranju na pravilima, a film je često doticao sam rub te nevidljive linije. Zato smo kratko čak i gutali knedle u grlu neposredno prije puštanja projekcije... Što se tada desilo, teško je objašnjivo: film je nasmijao sve do suza i dugotrajnog smijeha, veliki šef se totalno oduševio, a naša šefica čijim se povratkom film i bavio, je bila toliko dirnuta ljubavlju i atmosferom koju smo prikazali tijekom snimanja, da je išla od jednog do drugog člana ekipe i ljubila nas u obraz – sasvim netipično za ženu koja toliko puno misli o tome što će reći drugi o njoj... Ostatak ljudi je jednostavno priredio nešto neviđeno: izgleda da su ih taj smijeh, kao i gledanje svojih kolega koji su na filmu izvodili svakakve scene, toliko oslobodili i otvorili, da se iz svih jednostavno širila milina, opuštenost, prihvaćanje. Ja nisam mogao vjerovati svojim očima što se to dešava – nitko nije bio zgrčen, namršten, po prvi puta nitko nije bio pijan, nije bilo međuklanovske napetosti, sve bilo u najboljem redu. Nakon što su gosti otišli, nas petero je ostalo sjediti na terasi, atmosfera je još pulsirala tom zdravom energiziranošću, sjedili smo jedno pored drugih i skoro bez riječi (opet sasvim neuobičajeno!), uživali u toj nevjerovatnoj ljepoti večeri. Nakon pola sata smo se rastali i sutradan u avionu sam prepričavao najlijepše momente s tom curom koja je isto bila fascinirana večeri. Puno puno ljepote doživljeno s obje strane, što je dobar pokazatelj da sve nije samo moja halucinacija. Upravo provodimo vikend u glavnome gradu, stalno zajedno, često nam se priključe i drugi iz našeg "plemena" tijekom večeri i nevjerovatno je lijepo. Danas smo otvorili neke intimne teme i njene reakcije su bile sasvim neočekivane za mene. Mislim, znao sam da osjeća i vidi dosta toga, da ima puno ljubavi, no takvu lijepu dubinu nisam zbilja očekivao. Danas smo nakon bazena – u kojem smo se jedva okupali jer su razgovori bili prilično zanimljivi, barem meni – otišli na poznati pazar u starom dijelu grada i oduševili se atmosferom, ljudima i bezbrojnim malim trgovinama. Sve je nekako bilo lijepo u njenoj blizini... Nakon toga, oboružani drvenom žirafom od metra i crnim kožnatim sandukom, smo otišli u Hilton kupiti prvu propisnu knjigu o ovoj zemlji sa mnoštvom savršenih fotografija, koja upravo izlazi i ima svoju promociju ovih dana. Cijena je 60 dolara, no zbilja vrijedi svakog centa. Radujem se da ću moći konačno pokazati i ispričati kako izgleda to gdje radim, jer slike uistinu zrcale ono čime se srećem u svakodnevici. |
- 22:35 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||