Šetnjica
04.11.2005., petak
Da se ne ugasi...
|
Pola tri je ujutro po našem vremenu, nisam baš raspoložen za pisanje, no pošto mi ništa bolje ne pada na pamet, san uključivo, protegao sam noge do sobe s internetom da napišem koju riječ u ovu knjigu bez papira, kako se ne bi ugasio vječni plamen. Što ima novo u Africi - dosta toga, teško je i popamtiti. No to me nije previše interesiralo u zadnje vrijeme jer sam bio zaokupljen sam sa sobom i svojim problemima. Možda je ipak fer napisati par sličica, čisto da se ne zaborave. Dakle, bilo je dana kada sam provodio nekoliko sati u komadu roneći u bazenu s četkom u ruci i ribajući pločice na kojima su se uhvatile naslage algi. To je bio pokušaj dovođenja bazena u red kako bi se opet mogli kupati bez da uhvatimo neku gadnu bolešćinu od raznoraznih muha, komaraca, žaba, zmija i sličnih, koji nam vole ponekad doći u posjete. Sve to u kombinaciji s Afričkim suncem koje udara direktno u glavu kad izroniš, moglo je donijeti jedino čudan osjećaj bivanja "ne-baš-pri-sebi". kao i lagano izgorena leđa. Onda sam se našao, skoro ni kriv ni dužan, na ručku za istim stolom sa jednom od vrlo bliskih suradnica Gospodina W. Grma, a idući tjedan će za tim istim stolom gdje mi svakodnevno jedemo naše splačine, sjediti mlađi brat Gospođice Riže. Možda me vidite na vijestima. Osobno, počeo sam imati malo duže razgovore s nekim ljudima za koje mi se čini da bi mogli napraviti zajedno nešto lijepo i korisno za vrijeme ovog vucaranja po vukojebinama. A, kao nastavak i podrška tome, očekujem vaša rukom pisana pisma na papiru, stavljena u pravu pravcatu kovertu i poslana tamo preko Alpa da ih oni proslijede dalje. A ja ću pisati odgovore svima koji pošalju nešto. |
- 00:26 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||