Šetnjica
16.10.2005., nedjelja
Greška?
|
Malo je teško pisati pametan post nakon obilne večere finiširane s tortom od čokoladnog mousse-a, no htio sam "poslijednju večeru" u kakvoj takvoj civilizaciji napraviti što lijepšom. Popodne sam proveo na bazenu, sav sretan što konačno ne moram ostajati duže u glavnome gradu na zamjeni, već mogu odmah sutra ujutro u svoju dragu preriju. Na pameti mi stoji jedan događaj iz Ženeve gdje sam se malo prevario u procjeni jedne drage cure, koja je "kriva" za moje dobro raspoloženje. Kao što sam ranije pisao, počeo sam "čistiti nered pred svojim vratima" što se tiče intimno-prijateljskih odnosa s drugim ljudima pa sam tako s većinom ljudi rekao što im nisam rekao do sada i skratio druženje i energiju na nužni minimum, uključujući, eto, i moju divnu i krasnu rusku sestrušku o kojoj sam toliko puno lijepoga pisao prošlo ljeto. Tako sam u petak navečer, večer prije odlaska kao što je to i običaj s njom, izašao vani s jednom prekrasnom Engleskinjom porijeklom iz Izraela. Pošto je ona tipični "primjerak" žene za kojima sam ranije dugo ludio i tugovao - prekrasnog izgleda, srdačna, topla, inteligentna, zrela, šarmantna, seksi - mislio sam da će biti "business as usual": draga moja, sve je to lijepo i krasno, ali odoh ja - mene istinski zanimaju samo seks i spiritualnost, ostalo je sve povuci, potegni, igranje s tuđom pažnjom i energijom. I ja, budaletina, sam joj tako tijekom razgovora fino rekao, u slučaju da živimo u istom gradu, da bi bila svrstana u grupu ljudi s kojima bih prekinuo kontakt. Iako su joj se oči vrlo uskoro nasuzile, nastavili smo razgovor koji je uvijek dobar s njom i ja sam posumnjao u svoje riječi. Nakon rastanka, sutradan u avionu, kao i danas kada sam se dobro naspavao, shvatio sam da sam bio potpuno u krivu, da je ona itekako zrela za neke bitne stvari, da se ima tu još puno stvari razmijeniti između nas i to na sasvim ispravan način. Sve jasnije mi je dolazila njena zrela, zračeća ljubav pred oči, njena nutarnja snaga, stabilnost, mogućnost sjaja - stvari koje su tu, samo ih treba "izvaditi" iz nje. Dvaput su me zapljusnuli tako snažni valovi čiste ljubavi i radosti prema njoj, istog intenziteta kao i prema jednoj curi s kojom već nekoliko mjeseci uživam u obostranom snažnom telepatskom zagrljaju koji redovito probija sve meni do sada iskušane vrhunce zaljubljenosti. I tako sam se posramio svojih riječi, čak sam joj se i javio danas telefonski da se ispričam. Nekako, čini mi se da trebam više vjerovati i biti siguran u njenu osvjedočenu ljubav i zrelost kojom će ispravno shvatiti sve ovo, slati joj takve mentalne slike podrške, nego li da se ispričavam i brinem, no ipak... Update, malo kasnije: Ovo sve gore napisano je samo gubljenje vremena, znam da je duboko i ispravno volim i da će sve biti u redu. |
- 22:34 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||