Šetnjica
26.09.2005., ponedjeljak
Ne iđe raađa
|
Ne iđe pa ne iđe... Bezuspješno se pokušavam sabrati i vratiti na stanje prije putovanja doma, no nikako ne ide, samo je sve gore i gore. Zato puštam sve da ide dovraga, ne želim više ništa pokušati napraviti ni kontrolirati. Žao mi je, nemoguće je "at this stage", kako bi to precizno rekli Englezi. Prvo što vjerovatno nisam mogao shvatiti jest da je povratak na isto vjerovatno nemoguć jer sam napravio neke dramatične poteze u svom okruženju, to jest rekao draganoj da se više nećemo družiti, pa kako sad mogu očekivati da će ona sve to s mirom primiti i da ću ja nastaviti uživati kao i prije. Trt, kako da ne... Onda sam danima beskorisno i bezuspješno jurišao na nedostižni cilj nazvan jako dobro raspoloženje, potpuno ignorirajući činjenicu da je tu netko žestoko šokiran i povrijeđen. Eh, Šanti, Šanti... Stvari će se rastvoriti i opustiti s vremenom, no nije bilo nikoga ovih dana da mi to kaže. Popodne me sjela šefica u svoj ured i kazala mi to. Sada čekam da se opuste stvari... |
- 20:07 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||