Novi update:
uspio sam se skinuti od "madamme", teškom mukom i ne za stalno, ali ipak. I odmah je "svanulo": na poslu smijeha preko glave (doduše i malo sam pretjerao s poslom pa sam popodne samo kolabirao ravno u krevet), zezancije u vezi s nekim "inovativnim" (čitaj: teoretski nemogućim) rješenjima koja ipak funkcioniraju u praksi, zatim smiješni komentari na redoslijed posla kojeg smo sami osmislili: prvo napravimo nešto pa tek onda sjednemo i razmišljamo ima li možda boljih rješenja. I tako u nedogled. Šefica mi se sve više i više sviđa. Izgleda da se dobro slažemo jer imamo iste interese: humor i žene... ;-))
Ona je, srećom, isto pobornik teorije da se sve obveze mogu savršeno profesionalno obaviti, a da pri tome ne treba vladati smrtno ozbiljna atmosfera, već paralelno s poslom može teći i rijeka dobrog humora, radosnog, oslobađajućeg smijeha, ljubavi. Čini mi se da oboje šutke guramo u tom smjeru i dobro nam ide.
|