Šetnjica
15.09.2005., četvrtak
I bi svjetlost!
|
Draga braćo i sestre, bi svjetlost!!! I to usred ureda. Ja je nisam vidio, ali se moj kolega kune da je vidio bljesak! Zato su me i pozvali da dođem... Evo što je bilo: umoran od puta ka mojem malom mjestu, kojeg su mi namjestili samo 8 sati nakon sletanja iz Europe, već sam legao negdje oko 6 popodne spavati. Padala je jaka kiša. Odjednom se čuo nenormalno jak i dug udar groma, toliko jak da sam se ustao iz kreveta i gledao kroz prozor da li su čuvari još uvijek živi ili ako nešto gori u neposrednoj blizini. No, nije bilo ništa od toga. Legao sam opet, ali su mi nakon nepunih 30 sekundi kucali na vrata s talkie-walkijem u ruci da odgovorim na poziv. Taj je udar, naime, udario u naš ured koji je 3 kilometra udaljen od kuće! Nije mi baš jasno kako su onih par "sretnika" koji su se zatekli unutar ureda preživjeli taj udar, ali znam da su izgledali vrlo čudno kad sam stigao na mjesto događaja. Dobro, ne baš razbarušeni kao Nikola Simić u Tesnoj koži, ali dobrano izbezumljeni i uplašeni. Šteta na kompjuterima i drugim uređajima je negdje 30 000 CHF, živa sreća da netko nije izgubio glavu. Radi toga danas imamo "alert general", sve je u kaosu dok ne dođe zamjenska oprema iz Europe, tako da se nemam vremena odmoriti i doći sebi ni od prošlotjednih cirkusa, a kamoli uzesti dah i distancirati se od svih događanja ovdje. Sve mi miriše da nam je ovo neka poruka "od gore" jer imamo puno bolesnih, uglavnom malarija, neke već evakuiramo avionima na mjesta gdje imaju dobre bolnice, svi su laganoj panici radi poslovnog pritiska koji dolazi iz glavnog ureda, zatim 2 udara groma u zgradu, jedan gori od drugoga i onda povrh svega nas dolaze iseliti iz mjesta koje je trebalo biti bespogovorno u našim rukama do kraja godine itd. itd. Mislim da je poruka da se okanimo ćorava posla i da malo odahnemo od sve ove strke i zbrke koju sami stvaramo. Ha, kako to dobro jedan Dalmatinac tumači "božje poruke": lezi, odmaraj, ne pretjeruj... :-))) Tko zna, možda i ima neke istine u tome. Danas, u ovom kaosu, mi je posebno "sjela" poruka koju sam dobio od jedne cure iz Sri Lanke kako je jako zaljubljena u mene i ne može me zaboraviti. Vrlo zanimljivo! U pi-ma! Sad joj je palo na pamet, 5 mjeseci nakon rastanka. Uf, što sam ljut! No, dobro, ja sam usavršio isti pristup do savršenstva, tako da se nemam što previše buniti. Samo se moram malo sabrati da joj ne "probušim" mozak s nekim preoštrim mailom... |
- 17:20 - Stvarno? (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||