Šetnjica
28.08.2005., nedjelja
Singapurkjani
|
Pitate se zašto ovakav naslov? Zato jer sam gledao Tesnu kožu treći deo i Šoik je imao u gostima Singapurkjane. To pokazuje da nemam pametnija posla, nego li bulazniti po blogu. Živa je gluvara, iako GSM mreža stalno pokazuje signal, poruka se može primiti ili poslati sa nekoliko sati zakašnjenja. Na primjer, danas popodne u 3 sam dobio poruku "good morning" poslanu 5 sati ranije. Obične telefonske linije su izgorile nedavno u požaru u pošti, tako da samo ostaje satelit. A njega se ne isplati trošiti na gugutanje preko telefona s... :-) Zanimljivo je kako se povijest ponavlja. Prošle godine, negdje baš u ovo vrijeme i baš u ovoj zemlji, dogodio se mali zračni incident kada je kompjuter zahtjevao od pilota da se digne, ocijenivši kako ćemo se srušiti. Ovog puta, kompjuter je opet nešto vikao, ali nije bilo ni blizu toliko dramatično kao prošle godine. Vrlo zanimljivo, indeed. Dakle, našli smo se iznad ovog gradića u punoj brzini od 250 čvorova - 450 km/h i ja sam virnuo pilotu preko ramena - bili smo na 15000 stopa, to jest 5 km visine. Aerodrom je bio vrlo blizu, skoro ispod nas. Mislio sam da ćemo napraviti neki krug kako bi smanjili visinu i onda lijepo sletjeti na miru. Ali ne, gospoda su odlučila izvesti manevar a la Duško Dugouško (ilitiga Zekoslav Mrkva) i spustili su nos aviona žestoko prema zemlji i krenuli na juriš. Naravno, dovoljno blizu zemlje rečeni kompjuter je počeo zanovijetati dok su piloti mukom ispravljali njušku ka vodoravnom položaju, čini mi se nešt kao "TOO CLOSE, TOO CLOSE!!!". Na 500 metara od piste, isto toliko visine, a iznad rijeke, kompjuter je još uvijek vikao. Ispravili smo se, no imali smo preveliku brzinu, tako da smo dotaknuli pistu tek njenoj na polovici i onda jedva nekako smanjili brzinu i zakočili na drugom kraju piste. Za razliku od prošle godine, nije bilo šokiranih ni uneređenih, nitko nije prigovarao. Mislim da je ovaj put ključ u izostanku osjećaja propadanja koji sve redom izluđuje, tako da možda nisu ni shvatili da smo izveli jedan riskantan manevar. Bolje. A ja sam sve shvatio, hu hu hu... grunt... |
- 21:11 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||