Šetnjica
21.08.2005., nedjelja
Trening, dan drugi
|
Za ne povjerovati. Opet sam proveo popodne po krovovima, no ovaj put "level 2", što bi rek'o Goti. I sa brojnijom publikom. I daleko bučnijom nego li jučer. Imam dojam da sam bio na treningu za specijalce, a ne na poslu. Razlika je bila u tome da je današnji program uključivao i akrobatske točke, bez sigurnosnog užeta. Počelo je kao i obično, pentranjem više puta rukama i nogama uz rub kuće, zatim hop na ručne mišiće kako bih se prebacio preko visokog zida, pa onda hod po 10 cm uskom tankom limu uz sami rub krova, a da bi sve kulmniralo popuštanjem istoga, propadanjem i filmskim odbacivanjem nogama od krova, skokom i hvatanjem rukama za obližnju metalnu konstrukciju da ne "opletem" s 5 metara visine... No, moram reći, da mi sestra ne dobije spontani abortus ako je slučajno opet trudna (pozdrav! :-)), da nije bilo baš toliko opasno kao što sam opisao. Ipak sam ja mudra glavica. Kupusa. Sunce i posao pod istim, kao i utrka s vremenom jer policijski sat ovdje počinje već u 20h, su učinili svoje pa sam se vratio doma sav slomljen od umora. Dok ovo pišem ponoć je odavno prošla, a prvi let sutra poleće već u 7 ujutro. Sreća što je aerodrom doslovno na 3 minute vožnje od kuće paaa... zjeeev... Na pola puta mijenjamo avion (nadam se direktno na pisti), do podne bih trebao biti već u glavnome gradu i objaviti ovo. |
- 17:02 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||