Šetnjica
23.05.2005., ponedjeljak
Circus maximus
|
Prošao je i taj tjedan u Skopju, tjedan odmora, guštanja, puštanja mozga na ispašu i svega drugoga. Stvarno je nevjerovatno kako se čovjek može toliko kvalitetno odmoriti u tako kratkom vremenu. Šetajući gradom, i dalje su se nastavili spontani susreti s ljudima s kojima mi je bilo bitno i dobro da se sretnem, i dalje su se nastavili shoppinzi itd. itd. A onda je uslijedio šlag za kraj - otišli smo za vikend na moje (i ne samo moje) najvjerovatnije najdraže mjesto u Makeodniji - Čika Rokina koliba. Čuveni kvartet je opet bio na okupu i bolje je da ne pripovjedam na dugo i naširoko o tome kako hrani sam pogled na zelenilo oko tebe, kako je priroda čista i moćna tamo u planini itd. Ovaj put smo ponijeli i mali TV s nama pa smo u subotu navečer slušali i jedva gledali prijenos Eurovizije. Naši su favoriti na kraju večeri bili uvjerljivo na dnu ljestvice... A slijedeće večeri, sinoć, se desilo opet ono što mi se stalno događa i što me stvarno "nervira": poslijednja večer negdje je uvijek pretjerano lijepa i onda sam razočaran odlaskom. Ovog puta smo gledali video snimke s proslave prvog svibnja koji se u Makedoniji uvijek slavi na dugo i na široko. 1.svibnja je praznik rada i to je praznik "službeno", a drugi svibnja je isto neradan radi toga da se praznik proslavi i u krugu obitelji! I to traje već desetljećima!!! Naša je praksa, poslijednjih par godina, sakupiti se i otići u čika Rokinu kolibu i tamo provesti 4 -5 dana. Radi lijepe prirode i druženja, svi vrlo brzo "otkače" i vidi ih se u nesvakidašnjem izdanju. Slobodni, radosni, otvoreni, otkačeni. Ove godine nisam bio prisutan pa sam zato dobio priliku gledati video isječke i to je stvarno bilo nešto nevjerovatno: nakon 7 sati hodanja u planini, grupa od desetak ljudi pjeva iz sve snage, i to ljepo, a ne divljačko urlikanje. Party, predstava, mali program, meditacije, kupanje u ledenoj planinskoj rijeci - sve se zajedno pretvara u veliki zajednički doživljaj koji neminovno pomiče granice svakodnevnih stanja. Bilo je, naravno, i puno smiješnih stvari, smiješnih do suza. A na samom kraju, pogledali smo dvosatni materijal sa Tenerifa koje smo posjetili u siječnju i mislim da taj materijal ne treba "pasti u ruke" ni prijateljima, a kamoli neprijateljima :-)) Tolika količina budalaština izgovorena u minuti, i to bez priprema "radi kamere" i slično, već prirodan tok razgovora s nenormalnim temama i još nenormalnijim zaljučcima - jedina je sreća što kamera nema toliki kapacitet snimanja koliko mi imamo kapacitet budalesanja. Gušeći se u suzama od smijeha, otišli smo spavati i jutros rano krenuli doma. Na putu smo bili zaustavljeni albanskim balvan barikadama, no to su bili naši prijatelji iz obližnjeg sela koji su, nakon pitanja "gde je onaj debelji od Hrvatska" ustvrdili da "kod nas Albanaca mora imati nekakva barikada na cesti". Jutro u Skopju, popodne let za Zagreb. Evo sjedim u KIC-u, još pod silnim dojmovima iz Makedonije. Pored svih tih susreta i smijeha, najviše me dojmio moj "kum Rokica" čije su zrelost i mudre riječi hranile moje srce i dušu kao nikada do sada. Na trenutke sam bio potpuno zaljubljen u njega, u tu slatkoću što je tekla niz njegove misli. Dobro, to ne bi trebalo previše poremetiti nikoga, jer se cure ionako često bune da kad smo nas dvojica zajedno, one više ne postoje... |
- 19:44 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||