Šetnjica
10.05.2005., utorak
Jutros sam tražio suvenire i poklone po gradu sa jednom od ovih ljepotica na slikama i dobro smo se izmorili. Onda je došlo vrijeme ručka i tu su me zbilja uništile. Kakva radost, kakva otkačenost, smijeh, podbadanja, zezanja – kao doma, bez razlike. Izveli su me u indijski vegetarijanski restoran i učili me kako jesti rukama i ostati relativno čist. Naravno, sve naručeno je bilo previše ljuto, iako su se, zajedno s konobarom, klele da nije. Možda za njihove standarde. Stvarno je bilo i ukusno, ali sam u jednom trenu mislio da ću dobiti srčani napad ili nešto slično. Atmosfera je bila odlična, zezali smo se uglavnom na moj račun, imali problema sa pravljenjem najnormalnijih zajedničkih fotografija jer je uvijek netko imao zatvorene oči, blesavu facu i slično. |
- 16:07 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||