Skoro je 4 ujutro. Probudio sam se usred noći. Sretan. Lagan. Nakon pola minute, pao mi je na pamet moj prijatelj Mu'in koji je umro na Staru Godinu. Rastužio sam se i plakao. Sve je bilo malo čudno, jer sam za njegovu smrt doznao tek nekoliko mjeseci kasnije. Možda sam tek sad shvatio... Upoznali smo se prije par godina u Beogradu gdje smo došli svako svojim poslom. On je bio oduševljen mojim arapskim usred Balkana, a ja sam bio oduševljen njegovom osobnošću. Mu'in je radio kao glasnogovornik firme za Bliski Istok i nakon Beograda smo se susretali još nekoliko puta, uglavnom na "njegovom" terenu. Bio je jedan od uistinu rijetkih u našoj firmi koji je znao što radi i što govori. Čovjek od nekih metar i šezdeset, blizu 50 godina starosti, sijao je samopouzdanjem i energijom gdje god se pojavio: bilo to na live interviewu za BBC i CNN ili na nekom prokleto dosadnom internom sastanku. Uvijek je nosio osmjeh, iskreni osmjeh, iza kojega se srdačno smijalo lavlje srce. Plijenio je pažnju svojom beskonačnom energijom, entuzijazmom, živošću. Primjerice, u dva tjedna seminara ispunjenog beskrajno dosadnim predavačima, sve što ogromna većina nas pamti jest Mu'inovo predavanje i prezentacija. Ostalo je bila teška borba sa pospanošću. Usprkos briljantnim nastupima, bio je prizemljen i skroman, iako je bilo teško sakriti tako raskošno znanje i osobnost. I zato je "odabrao" svečani trenutak odlaska: Stara Godina, kada su svi specijalno raspoloženi i lijepo dotjerani, spremni za Najluđu noć. Kao što je on uvijek bio.
Salam aleykum, Mu'in. Mir s tobom.
|