Šetnjica
04.05.2005., srijeda
O Splitu iz Slobodne Dalmacije
|
I gradovi su kao ljudi, jer ih i čine ljudi, pa neki djeluju umorno, bezvoljno, potrošeno i gotovo umirući; kao da im ni do čega više nije. A neki drugi vedri su i veseli, i naprosto osjećaš kako u njima život struji. Samo zato što su sačuvali onaj plamičak mladenačkog duha koji ne dopušta da se vatra života ugasi. Doista, kažem vam, važno je ostati duhom mlad; poput Splita. I možda jedino ovaj ludi, dragi, lijepi, naopaki, veseli, lijeni, grintavi, nezaboravni, smišni, naporni, od Boga izmišljeni, duhoviti, neodlučni, lajavi, pilonaopaki, zaljubljivi, dišpetožasti, svemoćni, voljeni, talentirani, kurjoži, zapušteni, sveznajući, injorantski, ponosni, kontradiktorni, nikad zadovoljni i svim Splićanima jedini grad na svijetu može biti vječno mlad, makar broji već tisućljeća svog trajanja. Njegov duh ne gasne nikad, možda se tek koji put malo primiri, a onda kao tornado uzvitla prašinu do nakraj svijeta. Split je pun kolorita, ali ponekad se sve doživljava ipak samo crno-bijelo. U Splitu su krvnik i žrtva jednako slavni, iako im kriteriji slave nisu isti. Nema toga što Split nije ili ne može biti ako ga dobro ubodeš na pravo mjesto. Ćud mu je vrlo jednostavna, ali za tuđina ipak komplicirana jer mu se u jednoj slici krije stotinu lica, a u jednom dojmu sva moguća raspoloženja. |
- 17:14 - Stvarno? (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||