Šetnjica
03.05.2005., utorak
Dan kada je sve bilo naopako
|
Huh, gotovo je... nadam se. Ponoć je uskoro, idem spavati, nadam se da se ovakav dan ne produžava i sutra. Počelo je ujutro kada sam se probudio s blesavim osjećajem da nema nikoga u kući. Bio sam u pravu - večer prije sam se jednostavno srušio u krevet i izgubio svijest do jutra jer sam bio umoran od samo trosatnog spavanje večeri prije. Dakle, probudio sam se i našao samo spremačicu u kući. Vidio sam da je prošlo 8 i da su svi otišli na posao. I sjednem meditirati - kad već kasnim neka pristojno zakasnim. No poslije 5 minuta eto čuvara i mota se nešto oko prozora moje sobe izvana i ne da mi mira. Kad je otišao on, za 15-ak minuta jedna se kolegica vratila i kuca na vrata da vidi da li sam OK. I ajde, sad sam već morao prekinuti ionako bezuspješni pokušaj sređivanja jer sam se dan prije fino "zaklao" sa kolegicom koja me maltretirala svojim stresom i panikom. I onda sam tako zbrčkan otišao na posao gdje su me tijekom dana stigle dvije loše vijesti iz Zagreba, to jest dovoljno neugodne da me poremete još više. I onda navečer, iz određenih razloga sam trebao izaći iz kuće i provesti s čuvarom nekoliko minuta na svaki puni sat do ponoći. Tako izađem u 8, samo u boksericama, misleći kako sam gotov za par minuta. Kad ono, izašavši, vrata od kuće se zalupiše za mnom. A bez ključa se ne ulazi u kuću jer je automatska brava! I onda sam odveslao polugol nekih 45 minuta s čuvarom dok se cimeri nisu vratili s večere i umrli od smijeha kada su shvatili da ne uživam u toploj zvijezdanoj noći i ugodnom čavrljanju s čuvarom, već da sam izgnan iz kuće. I naravno, trebalo mi je 4 i pol sata večeras da se priključim na internet. |
- 19:44 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||