Šetnjica
30.04.2005., subota
Ludi dani
|
Svašta se čovjeku dogodi u samo dva dana. Jučer sam imao dvostruki sudar. Moja je "krivica", dakako, jer sam vozio u svojoj traci i išao samo naprijed. A to ne može ovdje, a-a. Ovdje svi moraju voiti lijevo desno, ulijetati jedni drugome u traku, neprestano trubiti, ne davati žmigavce kada skreću, ne poštivati pravilo prednosti itd. Itd. Tako sam u istom trenutku bio greban s obje strane vozila. Dva su kombija htjela ući u moju traku istovremeno, svaki sa svoje strane, a ja sam bio negdje 2/3 u njhovoj dužini od pozadi. I oni su, kako je to ovdje običaj i praksa, jednostavno krenuli u moju traku ne gledajući u retrovizor – jer zašto bi, ovdje to ionako nitko ne koristi - i počeli su me istovremeno grebati s obje strane vozila, tako da sam se našao u sendviču iz kojeg nije bilo izlaza. Desni grebač je ostavio samo malo svoje boje na mom braniku, dok mi je lijevi fino ostrugao prednju trećinu vrata, prednji lijevi lim i izbio lijeve žmigavce. Pokušavajući istovremeno upamtiti registarske tablice oba kombija, sveukupno 12 brojeva, zaboravio sam stati. Srećom nas je vidio policajac koji je regulirao promet nekih 20-ak metara dalje pa nas je on zaustavio. Ali onaj desni kombi je ipak uspio pobjeći jer policajac nije shvatio da je i on u igri. I onda sam proveo dobar dio popodneva, po najvećoj žegi, u policijskoj stanici ispunjavajući formulare s prevoditeljem, pišući dvaput sve do u detalj jer fotokopiranje nije opcija. A sve radi Coca Cole i osmjeha od prije neki dan – rekoh, hajde da donesem svim nezadovoljnicama Coca Colu pa da se zezamo malo. |
- 22:57 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||