Šetnjica
12.10.2004., utorak
Zajedniko druženje poslije predavanja je bilo vrlo lijepo i ugodno, otišli smo na zajedničku večeru, zadavajući glavobolje vlasnici restorana Cosa Nostra radi tako velikog broja ljudi. Nakon toga, oko 22 sata, bilo je vrijeme za polazak za Skopje – naša se draga gošća iz Švicarske trebala vratiti kući s ranojutarnjim letom iz Skopja. Bilo nam je svima žao što odlazi jer nam se u nepunih 2 tjedna sasvim tiho i nenametljivo potpuno uvukla pod kožu i osvojila naša srca svojom ljubavlju, razigranošću, silnom uloženom energijom i radosnim smijehom koji je neprestano odzvanjao oko nje, gdje god se nalazila, s kim god se družila. Bilo je uistinu posebno lijepo boraviti s njom. Auto je bilo puno, nas petoro, "divljajući" na techno ritmove sa radija, sve dok nismo ućli u planinski dio gdje nema više prijema radio stanica. Bili smo osuđeni na 90 minutno pjevanje do ponovnog izlaska u signalom pokrivene predjele. Pjevali smo zajedno s kazetama, neprekidno svo vrijeme. Izgleda da je to bila tolika dernjava, da nam je prvobitni plan odlaska u disko klub u Skopju sve do polaska na aerodrom odjednom postao teško ostvariv plan – bili smo mrtvi umorni. Volan sam predao u (sigurne) ruke, novopečena vozačica, prije autoputa, koji nas je vodio sve do Skopja. Prilikom približavanja naplatnim kučicama, udavili smo je istvremenim instrukcijama o smanjivanju brzine, približavanju više ulijevo radi lakše naplate i otvaranja prozora. Bilo joj je previše: kučica joj se približava, prostor za prolazak auta je sve uži, a kao vrh svega ručica za podizanje prozora joj u jednom trenutku ostaje u ruci! Mi smo se naravno kesili od smijeha, dok je ona hrabro manevrirala i plaćala cestarinu. Stigli smo u Skopje u 1.30, legli oko 2.30, i opet ustali u 4.30. Ogledalce, ogledalce, tko je to u tvom odsjaju? Vještim manevrom i okom sokolovim uspjeli smo predati prtljagu na check-inu u relatvno kratkom roku, iako je avion bio prekrcan ljudima. Pozdrav i odlazak nazad u krevet – preopasno je za povratak u Ohrid ovako nenaspavan. Odspavao sam još 3 sata i oko 10 krenuo ponovo na put. Jako brza vožnja. Stigao sam pred kraj godišnje sjednice Komaja društva – Ohrid i odslušao o planu i programu za iduću godinu. Šteta što nisam uspio sve čuti što se dešavalo u poslijednjih godinu dana, baš me zanimalo… |
- 13:18 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||