Šetnjica
12.10.2004., utorak
U svega nekoliko minuta, prostor se pretvorio u dance floor sa ljudi-nećete-mi-vjerovati-kakvim beskrajno smiješnim plesnim "izvedbama" i povremenim otkačivanjima. To je trajalo do oko 1 ujutro. Oznojeni, umorni, raspoloženi – vrijeme je za spavanje… Meni crv nije dao mira, već sam 3 dana ovdje, niti sam osjetio jezero, ni Ohrid, ništa – samo trčanje i obaveze. Čuo sam gitaru i sviranje klasike gore na katu i otišao na terasu. Uživao sam u zvucima gitare jedne Ivane, šumu valova, zvjezdanom nebu, miru. Ah, konačno! Nakon gitare su uslijedili mali ugodni noćni razgovori, ali nisu predugo trajali. |
- 13:16 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||