Šetnjica
08.10.2004., petak
Piperki, patliđani, domati
Skopje je grad koji se nalazi u širokoj i prostranoj kotlini, ali ipak nedovoljno otvorenoj kako bi se u nju spuštali vjetrovi. Zato Skopje dosta smrdi. Najviše po ispušnim plinovima automobila. Kada se popnete na Vodno, samo malo iznad grada, u jutarnjim satima jasno se vidi kako se širi dim iz tvornica i kako stvara poluprozirni sloj smoga iznad grada. No, svake godine u otprilike ovo doba, na nekoliko tjedana, gradskoj se paleti uobičajenih smradova pojavljuje jedan vrlo specifičan, dodatan miris. To je miris pripremanja Njegovog/Njezinog Veličanstva, Okusa Nad Okusima - AJVARA! Ajvar se priprema svugdje i svakoj "radno sposobnoj" kući, od Predsjedničke rezidencije (ovo nije samo da zadovolji formu (Poli, fali mi izraz, pomagaj!), bili smo uistinu prvi susjedi 2 godine), preko najurbanijih kvartova gdje se veliki kotlovi za prženje paprika jednostavno iznesu ispod prvog stabla, ponekad i uz rub velikih avenija (bulevara), pa sve do, naravno, prigradskih mjesta, sela i vikendica. Prije neke 3 godine jedno jutro sam kretao džipom za Ohrid i prolazio kroz grad kako bih pokupio društvo za put. Bilo je još rano za tvorničke dimnjake i automobile, a gradom je kružila izmaglica. Ja sam mislio da je opet jutarnja izmaglica, dok nisam otvorio prozor nakon nekih 10-ak minuta vožnje i udahnuo tu "izmaglicu". Mirisala je na oljuštene paprike! Tako i ove godine, gdje god da kreneš, ćuti se miris paprika, svi pričaju o pripremi ajvara kao i o raspodjeli zadataka, jer je u stvari dosta naporno oguliti ogromne količine paprika, pa zatim ih ispeći, pa samljeti, pa... recept dalje ne znam :-(( Ali jesti znam! :-)) No, uglavnom je i dobra zabava, pogotovo za mlađe i/li dobro funkcionalne obitelji koji sve to paralelno pretvore i u hrpu zezanja, viceva, podbadanja itd. Stariji više brundaju dok ga pripremaju, uglavnom želeći se na napor i svoje zdravlje općenito, ali nitko i ne pomišlja da se ostavi posla. Nitko tko drži do sebe. Jer, ajvar iz naše kuće je najbolji! I ja sam odrastao na redovitim pošiljkama domaćeg, tetkinog ajvara iz Makedonije do početka rata, tako da je moje nepce već poprimilo vlastiti stav o tome kakav ajvar treba biti, koliko ljut, koliko ovih ili onih sastojaka. Za vrijeme rata, u poluočaju sam isprobavao slovenske i Podravkine pokušaje pravljenja tvorničkog ajvara, "ali sam duboko u sebi ostajao nesretan..." ;-)) Možda je i to jedan od nesvijesnih razloga zašto sam se preselio u ovu divnu zemlju... Ovaj vikend je trodnevni jer je ponedjeljak neki praznik, mislim da je početak ustanka WW II u Makedoniji, tako da će mnogi ići na selo/vikendice i odraditi svoj ajvar-vikend!Htio sam pisati još par stvari, onako daily sitnice koje me zasmijavaju, ali žurim u Ohrid pa vam pišem od tamo. Možda samo o jednom starom Citroenu koji zatvara rezervoar za gorivo sa poklopcem od 250 g tegle Thommy majoneze! Ich wunsche euch eine schone Wochenende... (još da je ovo gramatički točno bilo bi super) |
- 15:19 - Stvarno? (9) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||