Šetnjica
04.10.2004., ponedjeljak
Pri odlasku smo upalili auto na guranje, ni ne sluteći sto nas očekuje dalje. Odvozili smo privh 6 makadamskih kilometara kroz šumu i svratili u jedno albansko selo kako bi dogovorili jedan mali građevinski zahvat na vikendici. Kako smo isključili motor, tako se više nije htio upaliti. Uskoro nam je skoro čitavo selo priskočilo u pomoć i nekako smo uspjeli upaliti auto (ne zgazivši nikoga…), ali više nas nije mogao vući uzbrdo, pri najmanjem usponu je potpuno usporavao i na jedvite jade savladavao bilo kakvu prepreku. Da skratim, išao je samo nizbrdoooo... Uspjeli smo odvoziti nekih 3 kilometra konstantog spusta da bi onda, baš kao Jamajkanski bob-tim na Olimpijadi, gurali uzbrdo i ponovo uskakali u auto na nizbrdici. Bilo je smiješno, ali bogami i fizički naporno. |
- 02:36 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||